Borbeni mostarski klub Velež ima bogatu historiju.
Svoju priču Velež počinje davne 1922. godine, tačnije 26. juna na poljani kod Sjevernog logora. Ime je dobio po planini Velež koja se nalazi iznad Mostara.
Prvu Upravu kluba činili su Anđelko Vlaho (predsjednik), Ranko Slijepčević (potpredsjednik), Borivoje Janjoš (prvi sekretar), Ljubomir Basta (drugi sekretar), Rudolf Beltram (blagajnik), te članovi Nadzornog odbora Mihajlo Cvetković, Milan Pavić i Bogdan Tepšić, a prvi kapiten Kluba bio je Lazar Radić, piše fudbalski portal korner.ba
Zbog nedostatka novca prvi dresovi su bili bijele i crne boje, a zatim 1925. godine fudbaleri su zaigrali u dresovima crvene boje, koja je od tada postala simbol Veleža.
Za prvog kapitena tima izabran je Lazar Radić. Nakon osnivanja Velež je igrao prijateljske utakmice.Prvu ekipu su činili: Marko Vučijak, Ljubo Zrimšek, Savo Turanjin, Mile Pavić, Lazar Radić, Milan Rajković, Bogdan Tepšić, Ranko Slijepčević, Branko Turanjanin, Savo Medan.
U svojim prvim danima Velež je odmjeravao snage s lokalnim rivalima, ali i onima iz drugih gradova. Godine 1924. bio je finalist olimpijskog turnira u Mostaru. Već u sezoni 1934/35. ubrajao se među kvalitetnije bosanskohercegovačke klubove.
1940. godine, nakon utakmice sa podgoričkom Crnom Gorom, igrači oba tima pridružuju se demonstarcijama protiv tadašnjeg režima. Dva dana nakon, rad Veležu je bio zabranjen.
Početkom Drugog svjetskog rata, skoro svi članovi kluba pridružuju se u borbi protiv okupatora i fašizma.
Nažalost, kraj rata nije dočekalo 77 članova i simpatizera Veleža. Devet fudbalera je proglašeno narodnim herojima.
Nakon pet godina prisilnog mirovanja, u martu 1945. Velež počinje sa radom. Počinje sa takmičenjem u Oblasno-podsaveznoj, zatim Republičkoj, Trećoj i Drugoj ligi, da bi napokon 1952. postao član Prve savezne lige.
Najveće uspjehe u prvenstvu države ostvario je u sezonama 1972/73, 1973/74. i 1987/88, kad je na kraju sezone osvajao drugo mjesto. Titula prvaka bila mu je najbliža u sezoni 1973/74. Na kraju jesenjeg dijela prvenstva 1987/88. Velež je bio na prvom mjestu.
Jedna od stvari koje čine posebnim ovaj mostarski klub, jeste da veliki broj državnih reprezentativaca je nosila dres Veleža. Neki od tih igrača su: Enver Marić, Boro Primorac, Džemal Hadžiabdić, Blaž Slišković, Vladimir Matijević, Ivica Barbarić, Sead Kajtaz, Muhamed Mujić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Vahid Halihodžić, Predrag Jurić, Semir Tuce i Meho Kodro.
Kup maršala Tita
Sastav koji je 1981. godine osvojio prvi put Kup maršala Tita: Enver Marić (kapiten), Avdo Kalajdžić, Aleksandar Micić, Dubravko Ledić, Vladimir Matijević, Veselin Đurasović, Dragan Okuka, Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić, Adnan Međedović, Vladimir Skočajić i rezerve Momčilo Vukoje i Mirsad Mulahasanović.
Time je Velež postao prvi bosanskohercegovački klub koji je osvojio navedeni Kup.
Sunčanog dana 1986. godine osvaja drui put Kup maršala Tita. Ekipu je vodio Duško Bajević. U sastavu ekipe bili su: Vukašin Petranović, Draženko Prskalo, Goran Jurić, Nenad Bijedić, Vladimir Matijević (kapiten), Ismet Šišić, Sead Kajtaz, Vladimir Skočajić, Predrag Jurić, Anel Karabeg, Vladimir Gudelj i Semir Tuce.
Posljednje učešće Rođenih u kupu bilo je 1989. Igrali su: Petranović, Mili Hadžiabdić, Ismet Šišić (Ahmed Gosto), Ivica Barbarić, Veselin Đurasović, Ibro Rahimić, Zijad Repak, Zdenko Jedvaj (Damir Čerkić), Predrag Jurić, Anel Karabeg i Semir Tuce (kapiten). Igrali su protiv beogradskog Partizana koji je pobijedio sa rezultatom 6:1.
Međunarodne utakmice
Velež je imao utakmice i sa poznatim evropskim klubovima. Prva utakmica na međunarodnoj sceni bila je 1960. godine kada je protivnik bio Alessandria, te je mostarski klub slavio u obje utakmice.
Prvi međunarodni trofej osvojio je u sezoni 1980/81, riječ je o Balkanskom kupu.
U sezoni 1980/81 Velež je osvojio prvi međunarodni trofej, a radilo se o Balkanskom kupu. Velež je do finala pobjeđivao AEK-a i Flamurtari (Albanija), a u finalu bili su bolji od Trakije (Bugarska) u fantastičnim utakmicama. U Bugarskoj je bilo 6:5 za Velež (2 gola Bajevića, Bijedić, Međedović, Bingulac, i Karabeg), dok je u Mostaru bilo 6:2 za Rođene.
Ubrzo klub je stekao značajan međunarodni ugled, te učestvovao je na turnejama po Australiji, Aziji, Africi i Južnoj Americi. Također, u Mostaru je često bio domaćin klubovima sa svih strana svijeta. Velež je ukupno odigrao 173 međunarodne utakmice.
Red Army
Fudbal – najvažnija sporedna stvar na svijetu,a to ne bi važilo da nema navijača.
Sve je počelo 1.aprila 1981. godine kada je Velež igrao polufinale Kupa maršala Tita protiv Budućnosti. Slavili su pobjedu sa rezultatom 2:1, a oba gola je dao Vahid Halilhodžić. Iz ljubavi prema klubu, veležovi simpatizeri odlučili su organizovati put u Beograd i pružiti podršku u finalnoj utakmici protiv Željezničara.
Prvo ime navijača bilo je Crveni Šejtani. Tada u Beograd stiglo je oko 10.000 Mostaraca kako bi gledali finalnu utakmicu. Velež je slavio sa rezultatom 3:2. Doček igrača u Mostaru je bio nezaboravan, te se danas rado svi prisjećaju toga dana.
Poznata himna navijača ”Rođeni,rođeni” napisao je Mišo Marić, a komponovao muziku Kemal Monteno. Na stadionu pod Bijelim brijegom Željko Samardžić je otpjevao ovu pjesmu. Ubrzo je odlučeno da se grupa navijača nazove Crvena Armija tj. Red Army.
Važno je spomenuti da je Red Army najstarija navijačka skupina u Bosni i Hercegovini. Za Velež se navija srcem, a to su navijači najbolje dokazali kada je klubu bilo najteže.
Novi početak
Nakon ratnih dešavanja Velež je imao težak period. Ali usprkos svemu Rođeni su se borili. Jedna od najlošijih sezona u historiji kluba je sezona 2015/16. Tada su nakon 10 godina napustili Premijer ligu. Velikom voljom igrača, ogromnom podrškom navijača polako se krenulo u stabilizaciju i reorganizaciju mostarskog kluba.
Danas, Velež se nalazi na 4. mjestu na tabeli Premijer lige, a Mostarci polako čekaju trenutak kada će ponovo biti uz Rođene na stadionu u Vrapčićima.
Za mnoge Mostarce Velež je dio njiih, a ljubav prema klubu se prenosi iz generacije u generaciju.
