Himzo Polovina bio je bosanskohercegovački kompozitor, tekstopisac i doktor specijalist neuropsihijatar.
Rođen je 11. marta 1927. godine u Mostaru. Smatra se jednim od najpoznatijih pjevača i sakupljača sevdalinki svih vremena.
Njegovo razumijevanje i poznavanje sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskohercegovačkoj kulturi. Njegove interpretacije sevdalinki i dalje se pamte.
Pjevajući zajedno s braćom i sestrama stekao je prvo muzičko iskustvo. Otac Mušan bio je Himzin prvi muzički učitelj.
U periodu između 1935. godine i 1940. godine, sudjelujući u dramskoj sekciji M.D.”ITIHAD”, usavršio je svoje recitatorske sposobnosti.
Prije početka Drugog svjetskog rata počeo je svirati violinu, a podučavao ga je poznati profesor i majstor violine Karla Malaceka. Također, bio je učenik Gimnazije i Časničke škole u Zagrebu.
Bio je oženjen sa Fikretom Medošević. Imao je kćerku Rubinu i sina Edmira.
Od 1947. godine do odlaska u Sarajevo obio je član foklornog ansambla RKUD ”Abrašević”
S ansamblom je išao na turneje po selima i gradovima bivše Jugoslavije. Često je nosio narodnu nošnju na javnim nastupima.
Obrazovanje
Studirao je medicinu, te bio član Studentskog KUD ”Slobodan Princip – Seljo” , također nastupao je i s KUD ”Ivo Lola Ribar” , ZKUD ”Vaso Miskin – Crni” , KUD ”Proleter” i KUD ”Miljenko Cvitković”
Nakon završetka studija medicine i sepcijalizacije postaje liječnik specijalist – neuropsihijatar. Uspješno je primjenjivao metode socioterapije, psihijatrije i čak muzikoterapije.
Užem krugu medicinskih stručnjaka poznati su njegovi znastveni radovi iz tih područja objavljenih u stručnim publikacijama. Bio je cijenjen liječnik u Bolnici za mentalnu rehablitaciju Jagomir u Sarajevu sve do svoje smrti.
Pjevačka karijera
U januaru1953. godine, usprkos govornoj mani (u izgovaranju glasa “r”), javlja se na audiciju za pjevača na Radio Sarajevu. Izveo je pjesmu “Mehmeda je stara majka karala”, koju je žiri dobro prihvatio, te Himzo biva primljen.
Njegova pjevačka karijera trajala je više od trideset godina. Nastupao je diljem zemlje i u inozenstvu pjevajući narodne pjesme a posebno sevdalinke.
Himzo Polovina je snimio dvadeset gramofonskih ploča, koje su imale milionske tiraže. Također, snimio je i nekoliko audiokaseta. Za Radio Sarajevo snimo je veliki broj arhivskih snimaka.
Bio je veliki humanitarac. Često je nastupao na koncertima za humanitarne svrhe. Bio je gost i u domovima umirovljenika i domova za napuštenu djecu.
Himzo Polovina volio je pjevati o svim gradovima Bosne i Hercegovine. U svojim pjesmama opjevao je Višegrad, Sarajevo, postanak Banja Luke, o Tuzli, o hairima koje gradi Mehmed paša Sokolović.
Nakon njegovog posljednjeg koncerta,umro je u Plavu u Crnoj Gori 5. augusta 1986. godine, od posljedica srčanog udara. Sahranjen je na groblju Bare u Sarajevu.
Njegov brat Mirza Polovina izjavio je da je posljednja pjesma koju je izveo bila je ”Emina”
Nakon smrti, Himzino glazbeno djelo postaje još popularnije, te mnoge radiostanice i disko kuće presnimile su njegove glazbene materijale i emitirale ih.
Mnogi izvođači snimili su svoje verzije Himzinih hitova, neki od njih su ‘‘Indexi” , ”Crvena jabuka” , Ibrica Jusić i mnogi drugi.
Himzo Polovina za vrijeme svog života primio je mnoga priznanja, među kojima: Estradnu nagradu BiH i bivše Jugoslavije.
Zahvaljujući Himzi Polovini mnoge stare pjesme i sevdalinke ostale su zapamćene.
Neke od njih su:
- ” Voljelo se dvoje mladih ”
- ” Čudna jada od Mostara grada ”
- ” Dvore gradi Komadina Mujo ”
- ” Jutros prođoh kroz čaršiju ”
- ” Poletjela dva goluba ”
- ” Otvor’ vrata od hamama ”
- ” Poljem se vija Hajdar delija ”
- ” Mila majko šalji me na vodu ”
- “Emina”
- “Hasanagin sevdah” (poznata i kao “Što te nema”)
- “Telal viče”
- “U Stambolu na Bosforu”