Iako se u javnosti pričaju priče o velikoj ljubavi između Alekse Šantića i Emine Sefić, istina je da njih dvoje nikada nisu bili u ljubavnoj vezi, ko je bila Šantićeva Emina ?
Ona je imala tek 14 godina kada je Aleksa napisao pjesmu nazvanu po njenom imenu, i kako je opisano u pjesmi, Emina mu ni na pozdrav nije odgovorila, niti je primjećivala da pjesnik čezne za njom.
Bila je kćerka mostarskog imama Saliha, curetak iznimne ljepote, a u mostarskim mahalama su je opisivali na sljedeći način:
„Kako joj bujna kosa spletena u teške zlatnosmeđe pletenice igra po leđima; kako su joj oči od žežene kadife, usne – zrele trešnje, alice; dva reda zuba – dvi niske bisera; kako joj je Allah podario lice zarudjele breskve; kako joj pod bijelom košuljom zakopčanom sedef – pucetom do pod vrat i pod svilenim, cvjetnim dimijama igra jedro, zdravo tijelo, tanko u struku, mamno u hodu”
Svojoj sestri Persi Aleksa je jednom prilikom rekao: “Evo upravo sam sreo imamovu kćer, mladu lijepu Eminu i nadahnula me da napišem novu pjesmu.”
Aleksa je pisao u novinama o Emini, a to mu je zamjerio brat Pero. Mislio je da će to negativno utjecati na posao u njihovoj radnji. U Knjizi „Mostarenje“, autora Miše Marića, piše kako je Aleksi brat tada rekao:
„Ti, brate, vazda istu pjesmu k’o švabo traj-la-la. Nikad se dozvati pameti. Prvo ona šokica, Tomlinovićka, a sad Emina Sefićeva. Tomlinovićku nekako da ti i oprostimo, mladost – ludost, a i kuferaši su, nije domaća. Došla – prošla. Al’ ovo sa Salihovom šćeri, prekardašio si debelo!“
U istoj knjizi Eminin sin Bekim je sa autorom podijelio sjećanja o majčinim kazivanjima o Aleksi Šantiću. Govorila je svojoj djeci da je Aleksa uvijek bio dotjeran, kao da je došao iz Beča. Posebno su joj za oko zapale njegove cipele koje su uvek bile čiste i sjajne, i pantalone na ivicu koja je bila oštra, mislila je da se može na njih posjeći.
Sjećala se žalovitog glasa kojim je Aleksa pjevao u avliji, kao i da mu muslimani Mostara nikad neće zaboraviti činjenicu da je poštujući njihova vjerska pravila zazidao prozore svoje nove kuće jer su u komšiluku bila ženska djeca.
Emina se sa 16 godina udala za uglednog veletrgovca Avdagu Koludera s kojim je dobila 14 djece. I Avdaga je bio ponosan na njenu ljepotu i skromnost. Emina bi se svaki put postidjela kada na radiju čuje pjesmu koja je baš njoj napisana, te bi postiđena napustila prostoriju, pričali su njeni potomci.
Koluder Emina preminula je 1967. godine. Od 2010. u blizini Muzeja Hercegovine u Mostaru, kod Lučkog mosta stoji statua Emine Sefić Koluder.
Himzo Polovina otpjevao Šantićevu Eminu
Pjevač Himzo Polovina je za zagrebački Jugoton snimio Šantićevu pesmu. Kada je pevač čuo da je Emina preminula otišao je kod Sevde Katice koja je bila poznata po usmenom recitovanju narodnih pesama, pa je tako nastala poslednja strofa sevdalinke.
„Umro stari pjesnik, umrla Emina, Ostala je pusta bašča od jasmina, Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće, Pjesma o Emini nikad umrijet neće…“
Osim Himze Polovine, Eminu su prepjevali i Jadranka Stojaković, Ibrica Jusić, Predrag Gojković Cune, Đelo Jusić, a 2011. godine pojavila se verzija “Emine” u izvedbi čuvenog Branimira Johnnyja Štulića, a 2015.godine njena praunuka Alma Ferović Fazlić je snimila spot i pjesmu za ovu bezvremensku pjesmu.
Ako volite sevdalinke i želite da uživate u njima preporučujemo vam da gledate SEVDAH TV televizijski kanal posvećen sevdahu. Dostupan je kod vodećih telekom operatera u Bosni i Hercegovini i dijaspori.