Tomislav i Ruža Grubeša proslavili su dijamantni pir, točnije 60 godina braka 9. srpnja 2022. godine. U dvorištu obiteljske kuće održana je sveta misu koju su služili svećenici Dragan i Branko, najstariji njihov unuk i njegov brat. Okupila su se djeca, unučad i bliža rodbina i prijatelji kako bi obilježili ovaj lijepi događaj.
Tomislav i Ruža žive u Vinkovcima u naselju Borinci. Baka Ruža je rodom s Bara, Neretvica, a djed Tomislav s Liske. Živjeli su najprije na Lisci čija kuće je trenutno u obnovi, a potom u Prozoru (Sinjska ulica), te su na koncu odselili u Slavoniju.
Davne 1962. godine Ruža i Tomislav sklopili su brak u crkvi Svetog Ilije Proroka, župa Solakova Kula, Neretvica. Njih oboje su ostala siročad još u ranom djetinjstvu te su bez igdje ičega započeli svoj zajednički život.
Nisu se bojali života i rodili su jedanaestero djece od kojih je dvoje umrlo kao novorođenčad
To nije pokolebalo njihovu vjeru, nastavili su živjeti i boriti se sa svim nedaćama koje im je nosio život. Tomislav jer trbuhom za kruhom kao i mnogi ljudi iz toga kraja otišao u Njemačku gdje je bio dugih 25 godina. On se svojim radom u tuđini pobrinuo da obitelji ništa materijalno ne fali, dok je Ruža odgajala djecu i brinula o njima. Ranih devedesetih odselili su u Slavoniju gdje su po četvrti put ispočetka stvarali svoj dom. Djeca su odrasla i osnivali svoje obitelji i razilazili se širom svijeta.
Kada su napokon stekli sve što se u životu može steći i imali priliku uživati u blagodatima života sa svojom djecom i unučadi pogodila ih je još jedna tužna nedaća, u 43. godini života preminuo im je najstariji sin Ivan za kim je ostalo šestero djece. Velika tuga i bol obuzela je cijelu obitelj, ali s čvrstom vjerom oni su prihvatili Božju volju i nastavili živjeti s punim pouzdanjem u Boga i Njegovu providnost.
Jedanaest godina poslije okupili su svoju djecu i unučad. Od dvoje siročadi nastala je velika obitelj te u svom kršćanskom braku dobili devetero djece od kojih im je Bog podario 27 unučadi i 4 praunučadi, a dvoje je novih praunučadi je na putu.
Prema njihovu životu može se reći da su živjeli po geslu Gospodin mi je svjetlost i spasenje: “Koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?”, Ps. 27. Do dugo u noć obitelj je slavila ovaj događaj uz diple i harmoniku.
