Važnu ulogu u borbi protiv fašizma odigrale su hrabre majke, žene, djevojke – Mostarke.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata borba, otpor, neimaština, glad i žrtvovanje bili su svakodnevnica građanima Mostara. Prkosni i hrabri Mostarci i Mostarke odlučili su se upustiti u borbu protiv fašizma.
Preko 300 Mostarki su za vrijeme Drugog svjetskog rata aktivno sudjelovale u organiziranju rada žena.
Svaka članica Partije i SKOJ-a je snosila odgovornost za preuzete zadatke koji su ponekad bili opasni po život. Danas, njihova imena se rijetko spominju a njihova požrtvovanost ne smije biti zaboravljena. Neka one budu historijski primjer svim ženama da one zaista sve mogu.
Zlatka Vuković
Zlatka Vuković, supruga Gojka Vukovića koji je bio član CK KPJ i organizatora raznih radničkih akcija. Imali su 4 djece, tri sina Mladena, Slobodana i Radeta, i kćerku Radojku.
Porodicu Vuković zadesila je tužna sudbina. Nažalost, nijedan član porodice nije preživio kraj Drugog svjetskog rata.
Mladen je poginuo na Romaniji 1941. godine u jurišu tokom akcije na oslobađanju Sokoca. Radojka je zarobljena nakon Pete ofanzive i ubijena u Jasenovcu, dok je Rade poginuo 1945. godine u borbama na Ivan-planini.
Za vrijeme partijskog sastanka koji se održavao u Donjoj Mahali odjeknula je eksplozija bombe. Naime, ustaška policija je upala u kuću porodice Vuković s ciljem da pohapsi sve prisutne.
Hrabra Mostarka upozorila je sina Slobodana i Ahmeda Sefića, te naredila im da pobjegnu. Iako je Slobodan uspio pobjeći do Rodoča, ubrzo je uhapšen i brutalno ubijen.
Nakon što je upozorila Slobodana i Ahmeda, uzela je bombu i bacila pred ustaše. U ovoj eksploziji ranjen je Buhač jedan od zloglasnijih ustaša. Ipak, ustaše su uspjele savladati Zlatku te je vezali i ubacili u automobil.
Prvog augusta 1941. godine streljanjem ugašen je život hrabre Zlatke Vuković. Zajedno s njom ubijeni su i Ahmed Sefić, Dejan i Vera Popović.
Nadžida Hadžić Novak
Nadžida Hadžić – Novak važila je za jednu od najobrazovanijih žena svog vremena. Bila je kćerka poznatog književnika Osmana Nuri-Hadžića.
Postala je jedna od prvih muslimanki koja je uspjela doći na funkciju sudije Okružnog suda Mostara. Nadžida je bila predsjednica Antifašističkog fronta žena (AFŽA-a).
Jedan od središta djelovanja komunista bio je Nadžidin stan u Šantićevoj ulici. Služio je za štampanje partijskih materijala, pripremanje tekstova za bilten i skupljanje sanitetskih materijala. U stanu su boravili članovi mjesnog komiteta Partije, ranjenici, žene iz ilegalnog odbora, pa i sekretar Mjesnog odbora Džemal Bijedić.
Nakon odluke o iseljavanju svih Srba od strane vlasti, Nadžida Hadžić – Novak pokušavala je na brojne načine doći do putnih isprava koje bi sprskim porodicama omogućile legalan ulazak u Srbiju.
Bisera Puzić
Mlada studentica Bisera Puzić osnovala je poseban odbor žena. U augustu 1941. godine izabrana je u Mjesni komitet Partije. Bila je zadužena za rad nove ženske organizacije.
U svim gradskim mahalama su brzo uspostavljene organizacije žena, njihov zadatak se uglavnom odnosio na održavanje kurseva za bolničarke, šivanje, nabavka sanitarnog i drugih neophodnih materijala, hrane, obezbjeđivanje stanova za sastanke i skrivanje ilegalaca. Pored toga, žene su prenosile važne poruke, oružje i municiju te bile zadužene za štampu.
Nakon izdavanja naloga za njeno hapšenje, Bisera bježi iz Mostara. Tada na čelo Odbora žena je došla profesorica Jelka Vukajlović, a na njeno mjesto u Mjesnom komitetu je izabrana Mida Čadra.
Profesorica Vukajlović se samo 3 mjeseca nalazila na dužnosti kada je uhapšena i odvedena u logor u Italiju. Naslijedila ju je nastavnica Ančika Đurić koja je vodila odbor godinu dana.
