Svoju mladu misu je na Šćitu rekao fra Mislav Jozić u koncelebraciji s velikim brojem svećenika. Svečanost je u prekrasnom ambijentu Franjevačkog samostana Rama-Šćit započela blagoslovom roditelja, što predstavlja svojevrsno prepuštanje fra Mislava njegovoj novoj obitelji – Crkvi.
Tomislav Brković kum je mladomisniku, dok je tijekom mise propovijedao fra Mato Topić. Na početku misnog slavlja, sve prisutne je pozdravio gvardijan fra Andrija Jozić riječima: “Dobrodošli na mladu misu fra Mislava Jozića. (…) Nas je danas okupio ovdje fra Mislav Jozić, ovogodišnji mladomisnik. Tko je fra Mislav Jozić? Fra Mislav je sin Marija i Marine, rođene Mlakić. Rođen je 12. rujna 1995. godine u Prozoru. U župi Rama-Šćit je kršten, pričešćen i krizman. Osnovnu školu završio je u Ripcima. Nakon toga se odlučuje za franjevački poziv i odlazi u franjevačko sjemenište u Visoko. Franjevački habit obukao je 13. srpnja 2014. godine. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Za svećenika je zaređen u sarajevskoj katedrali na blagdan svetog Petra i Pavla 29. lipnja 2022. godine.”
Na početku – znak križa
Na Šćitu je danas prisutnima propovijedao fra Mato Topić, a na samom početku je kazao: “Pozdravljam tebe fra Mislave, tvoje roditelje Marija i Marinu. Tvoju braću Ivana i Davida, baku Ružu, rodbine i prijatelje. Sve fratre i svećenike, posebno ovogodišnje mladomisnike, a posebno moj narod ramski. Kada sam došao na službu ovdje na Šćit 2000. godine, onda je Mislav imao šest godina. Dolazio bi sa svojom bakom Ružom i pokojnim djedom Ilijom na misu, onda sam mu ja prvi počeo stavljati križiće na čelo. To se njemu činilo izuzetno važnim primiti pred oltarom nešto što je za njega – križić. On je to duboko prihvatio i snažno nosio, ne znamo koliko je upečatljivo bilo to u njegovom dječjem srcu, ali on bi redovito dolazio da primi križić.”
Fra Mato je istaknuo kada su mu već u ranoj mladosti govorili kako će biti fratar, a Mislav mu je tada govorio, ako ikada bude fratar, kako će mu upravo fra Mato propovijedati na mladoj misi. “Kako si narastao, tako si iskustvom spoznavao da su naši križevi, utezi i tereti koji pritišću i muče. Tako su tebi križevi bili stega, otpor i škola”, dodao je fra Mato.
Biti fratar koji okuplja oko sebe
“Pogledaj fra Mislave koliko ti je fratara svećenika došlo na mladu misu i u buduće ostani fratar koji okuplja druge fratre i svećenike oko sebe, a ne koji tjera fratre od sebe i ovog samostana”, poručio je fra Mato te dodao: “Ako ikada budeš odlučivao o životu ramskih fratara i vrednovao ljubav prema Rami, zapamti da osim tebe i drugi imaju pravo voljeti Ramu i služiti Rami. Ne zaboravi mladomisniče da Rama i ramski samostan nisu društvo jednog lica, nije svojina samo nekoliko fratara, nego svih ramskih fratara.
Na kraju propovijedi fra Mato je prisutnima i fra Mislavu poručio: “Sveti Franjo nas poziva: Uvijek se radujte. Fra Mislave, na kraju, obećaj i ti da ćeš poći svijetlim koracima naših ujaka do konačnog susreta s vječnim Jaganjcem na nebu. Obećaj da ćeš poći tradicijom velikih sinova svetog Franje koji su kroz 700 godina prolazili bosanskim planinama, nosili narodu mir i dobro. Obećaj da ćeš se boriti za Boga i njegove vječne ideale, žrtvovati se za povjereno ti stado.”
Ljubav, ponos i suze radosnice
Mladomisnik fra Mislav se na kraju svetog misnog slavlja obratio svojoj obitelji, braći svećenicima i okupljenom puku emotivnim riječima: “Hvala mojim roditeljima Mariju i Marini koji su me rodili i svojim dobrim primjerom odgojili. Hvala mojoj braći Ivanu i Davidu, hvala mojoj obitelji, užoj i široj, na godinama podrške. Hvala mojim ramskim župljanima na praćenju još od djetinjstva. Hvala mojim ramskim fratrima. Hvala mojim učiteljima, nastavnicima, profesorima, odgojiteljima, mojim školskim kolegama od Ripaca i Visokog, do Livna i Sarajeva. Hvala časnim sestrama franjevkama obiju bh. provincija za njihove molitve. Hvala onima koji nisu odustajali od mene, bivajući mi najveća podrška i motivacija usprkos mojoj sporosti. (…) Hvala mojoj babi Ruži za ljubav i ponos, za njezina žrtvovanja zajedno s pokojnim didom Ilijom, koji kao i mi danas briše suze radosnice. (…).”
Pod misom je pjevao zbor “Ars Vocalis” iz Beograda.
