Proslavljeni slikar Gabrijel Jurkić umro je na današnji dan prije 50 godina, 25. veljače 1974. u Franjevačkom samostanu Gorica u Livnu. Jurkić je rođen je 24. ožujka 1886. godine u Livnu, gdje je završio pučku i trgovačku školu. U Sarajevu od 1902. – 1905. polazi građevinski odjel Srednje tehničke škole koju napušta s nakanom da se posveti slikarstvu. Od 1906. godine đak je slikarske škole Bele Čikoša Sesije i Mencija Clementa Crnčića, a već 1907. upisuje Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. 1908. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Beču gdje je primljen u 4. godište slikarskog odjela.
U likovnoj školi Kazimierza Pochwalskoga, od 1909. – 1911. na ALU u Beču, posvetio se “studiju umjetnosti bosanske historije”. Njegova slika “Bukova šuma” izložena je na proljetnoj izložbi bečke secesije 1911. Te se godine stalno nastanio u Sarajevu i već je u jesen priredio veliku samostalnu izložbu u Sarajevu i Zagrebu. Spomenutom izložbom mladi umjetnik stekao je ugled priznatoga slikara i dobio dvije osobite narudžbe: “Grad Jajce” za novu Sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu i “Prvo otvorenje Bosansko-hercegovačkog sabora” za glavnu dvoranu nove Saborske palače u Sarajevu. Jurkić 1922. godine u Salonu Ulrich izložio je ciklus “Zima” s namjerom da pokaže “koje je bogatstvo boja i koliko je varijacija u naoko jednostavnoj bjelini zimskoj”.
Drugi svoj opsežan ciklus, ciklus “Večeri” na kojem je dugo radio, predstavio je u Ulrichovu salonu 1934. godine. Poslije te izložbe koju kritika tada nije najbolje ocijenila, Jurkić se polako povlačio iz javnosti i živio samozatajno radeći na svojoj omiljenoj temi “bosanskog pejzaža četiriju godišnjih doba”. U svom dugogodišnjem umjetničkom radu, izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi, pisao o umjetnosti, pomalo se bavio restauracijom i radio na ilustracijama za knjige i časopise uglavnom religioznog sadržaja.
Umjetnik se 1956. godine sa suprugom Štefom preselio se u Franjevački samostan Gorica u Livnu, gdje su proveli posljednje godine života. Zbog slabog vida prestao je slikati oko 1966. godine. Nagrađen je 1970. Zlatnom plaketom Udruženja likovnih umjetnika BiH kao jedan od petorice doajena bosanskohercegovačkog slikarstva. Njegova slika “Visoravan u cvatu” iz 1914., uvrštena je u stalni postav Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine (Umjetnost BiH od kraja XIX. stoljeća do 1941.).
Na pitanje što je Gabrijela Jurkića sunovratilo i otjeralo u zidine samostana, mogla bi se spomenuti činjenica da je Jurkić ustrajavao na slikanju religijskih motiva što vlastima tog vremena nikako nije godilo. On također nikad nije bio moderan, posebno ne na neki očigledan način, nije se uključivao u prevladavajuću struju, njegova djela nisu bila upotrebljiva u dnevnopolitičke svrhe. Postoji anegdota da je tih kobnih godina odbio slikati Tita, a kad su ga pitali zašto, navodno je odgovorio: “Ja slikam samo svece”. Ova priča možda nije istinita, ali je ilustrativna za vrijeme i političku klimu u kojoj je Gabrijel stvarao i stradao. A iz njegovih pisama i intervjua jasno je da mu je vjera bila vrlo važna u umjetničkom djelovanju.
bljesak.info
