Na gori predaka tuđin udari temelje moćne i podiže na njih željezno postolje visoko.
.
Na njega tad staviše troglave zmajeve što u krug se okreću i dugačkim sječivima, dok zrak režu, hukom o izdaji nečasnoj hvale se na sav glas Nebu i Zemlji.
.
Hoće vjetar da ukrote, u žicu da ga zarobe!
Presuda je davno napisana i donesena.
.
Za Judine škude, izdaše goru i vjetar kazniše da godina mnogo rob tuđinov skupa s nama bude.
Raširiše tada tuđinske zastave pobjedonosno i divovske oštrice vinuše se visoko da vjetar uhvate, a nas ugrabe.
.
Kad vjetar zarobe, kazivaju nam slatkorječivo, biće struje za deset tisuću kuća i stotinu tisuća ljudi, ali ne i robova.
.
Obmanjuju nas obećanjima da ispod njihovih nakaza i rugoba dolazi svjetlija budućnost za ovaj kraj i našu djecu što se danas rađa u tuđem svijetu, u koji ga prognaše.
.
Biće kažu struje svima, a za svakog vođu lakovjernog što njima se klanja, plaća biće duplo veća.
A struja svaki dan sve veću cijenu ima kao i sloboda, a slobodnih ljudi u svojim kućama sve manje.
.
A vođama se novac u glavama stalno vrzma i jedini im Bog postade te mu se klanjaju svaki dan i svaki tren im cijelo srce za njim žudi.
.
Na spomen novca brade im se tresu i ruke drhte, a umjesto srca kamen im u grudima odzvanja dok se kledući na mrtvima lupaju u prsa.
.
A vjetar nam sa napuštenih kuća krovove nosi i dim se sa ognjišta ne diže više.
Samo molitva iz dubine srca čista na Nebo s nadom odlazi da će uslišana biti.
.
A dolje, pod gorom predaka, pograbiše tuđini vodu što iz Zemlje izvire i živi svijet sav napaja.
Sa cijevima utrobu Zemljinu probiti žele i vodu u spremnike skupit, kao što krvopija kožu probija i životom se iz krvi hrani.
.
U posude svoje, Bogom dane rijeke i potoke, hoće da spreme. Da trguju životima našim sa cijelim svijetom za beznačajnu novčanu mjeru što drugi procijeniše tajno, kao naknadu za svoje lukavstvo.
.
A od nas dok žeđamo pod bremenom što nam ga na leđa natovariše VARALICE i LUDE, traže da ih molimo, kao Boga, za zrno utjehe i kap nade.
.
I kad nam pokažu to zrno utjehe i kap nade kao plaću za trud i patnju koju nam priskrbiše, a bremena sami ne podnesoše ni trena, prije nego nam plaću dadnu još zahvalu i slavu od nas za sebe traže na bianco mjenici prije izbora svakih.
.
Tjeraju nas sa djedovine stoljetne jer vrijedna više bez ljudi nije.
.
Dok vjetar i vode nas nose u strane zemlje da kruh u tuđini privrijedimo, eto tuđina na djedovinu udara željezom i umiljatim lažima osvaja kuću i njivu, štalu i livadu, šumu i rijeku, goru i dolinu, jer se dogovorio, za Judine škude, sa slijepim i gluhim da nas sviju, u ropstvo tuđine i propast vode.
Libenter cum leo