U potrazi za boljim sutra, ili boljim sobom. Odemo daleko. Preko granice, i one državne, i one naše vlastite. Prijeći ovu drugu svakako je bolje, ali oko prve lome se mišljenja, ponekad i srca. Puno naših ima kod tuđih, i različite životne priče kroje se u različitim krajevima svijeta. Relacija Tomislavgrad – Njemačka (– Tomislavgrad) odavno je poznat put, a na njega se uvijek kreće neplanirano, koliko god bio planiran. Život je u kofer 2018. godine nakon razlaza ekipe Ženskog košarkaškog kluba „Tomislav“ spakirala 15-ogodišnja djevojka, a u koferu ponijela i sanjanu budućnost.
– Jedini razlog moga odlaska iz Tomislavgrada bila je košarka. Zbog snova o košarkaškoj karijeri za koju sam imala dobre preduvjete, otišla sam u Kӧln kako bih si omogućila razvoj košarkaškoga talenta. Iako sam razmišljala i o Hrvatskoj, Njemačka je tada bila bolja opcija jer se u tom trenutku tamo nalazila i moja mama. Odluka je bila donesena s najboljom vizijom za moju budućnost, ali nisam ni slutila što ona zapravo znači. Bio je to početak sasvim novog životnog poglavlja. Djelovalo je kao da idem na izlet, u jedan posjet nakon kojega se vraćam kući.
Kada istekne vrijeme „posjeta“, krenu navirati određeni osjećaji. Stvar postaje realnija, a nedostajanja dragih ljudi jača. Osim novoga puta karijere, trebalo je izgraditi i nove ljudske odnose.
– U Tomislavgradu je bio tata, i svi prijatelji. S vremenom se probudila nostalgija, ali vizije za budućnost trebale su se ispunjavati. Kӧln nudi brojne prilike za napredak. Iako mi je pomogao i na mom košarkaškom putu, daljnji tijek života s vremenom sam ipak odlučila odrediti nekim zanatom, a izbor je bio stvarno velik. Kada na repertoaru imaš sve, nije teško probuditi određene ambicije. Kada si posložiš jasne ciljeve, ne možeš si dozvoliti da te prepreke zaustave, pa tako ni ona o slabom poznavanju njemačkoga jezika, u čijem su mi svladavanju glavna pomoć bili ljudi koji su me okruživali u svakodnevnome životu. Inače mi je školovanje u Tomislavgradu, kao i iskustvo u sportu, bila dobra podloga znanja za sve što mi je i u Kӧlnu trebalo.
Iako se brojne mogućnosti čine kao dobar izbor u određenim godinama, za djetinjstvo bi sada 21-ogodišnja S. K. ipak uvijek izabrala svoje rodno mjesto.
– Tomislavgrad je ljepši, sigurniji. Nijedno djetinjstvo u Kӧlnu ne može se usporediti sa svime što mi kao djeca imamo tamo. Bezbrižnost, opuštenost i zelenilo koje nas okružuje samo su neke od stvari koje Kӧln djetetu na neki način krade. Iako mi sada on odgovara i želim provesti barem još neko vrijeme ovdje, ne bih bila to što jesam da sam ovdje i odrasla.
Povratak u rodno mjesto nikako nije isključen, a doći kući uvijek je punjenje duhovnih baterija.
– Iako se u bližoj budućnosti vidim ovdje, i iako nisam sigurna što bi se trebalo dogoditi da se vratim kući, to je uvijek opcija. Svaka prilika koja se ponudi za odlazak kući bude iskorištena. Tamo sam odrastala i ipak su veze sa svim ljudima iz djetinjstva ono što te određuje u životu. Zbog toga se radujem svakom danu koji može biti proveden u njihovu društvu. Dosta je rodbine i u Njemačkoj, ali s njima se okupiti kod kuće drugačiji je i jači doživljaj.
Različitost kultura ono je što obilježava Njemačku, i nije se baš na sve lako naviknuti. No, na kraju uvijek prvo mjesto zauzima vrijednost samoga čovjeka koja je svugdje ista – neprocjenjiva.
– Različiti svjetovi nose različite priče, i s vremenom se na sve navikneš. Upoznati se s različitim ljudima zasada je, rekla bih, bilo dobro iskustvo. Od svakoga naučiš nešto novo, ali to nikako ne znači da prestaneš gledati na ono što je tvoje. Na kraju je sve što svatko od nas traži samo – dobar prijatelj.
Glavna je zamjerka u „vremenu koje tamo puno brže prolazi“.
– Svi su ubrzani, svi su pod stresom. Dan kao da brže prolazi jer je sve unaprijed isplanirano. Za doći do određene lokacije treba ti barem sat vremena, dok je kod kuće sve nadohvat ruke. I ovdje ljudi vole otići u izlazak, ali ne može biti spontan kao kod nas. Nema se vremena za popiti kavu, kamoli više njih (smijeh). Iako je naših ljudi ovdje puno, još uvijek nismo uspjeli uvesti tu tradiciju, nažalost. Nijemci vole da je sve po liniji, da se za sve zna red, stoga ne staju često na predah. Nekada mi nedostaje naša spontanost i opuštenost. Ipak mi znamo više cijeniti trenutak i u njemu uživati.
Iako dostizati svoje ciljeve i imati širok raspon mogućnosti stvara osjećaj zadovoljstva, ipak je ono najljepše kad si sa svojima. Dok se snovi mladosti love, dijete u nama zna odakle dolazi. Svatko ima svoju priču, a preko granice se pišu mnoge. Širiti svoje krošnje lakše je kad znaš da te korijeni uvijek čekaju, i da iz njih nosiš ono najljepše – sebe.
Helena Lučić/Tomislavcity
Objava Živjeti u Njemačkoj – jedno od mnogih iskustava pojavila se prvi puta na Tomislav City.
