“50 godina tu živim i radim, navikao sam se… Neki traže posla vani, a ja sam tu došao i ostao prije 50 godina. Promijenio sam zanimanje, ne pečem kolače, sada vozim ljude, neka vrsta taxija, a supruga Ramija vodi brigu o slasticama i po dogovoru radi – govori legenda Posušja Jajo (Abdulahi Jaxja Sabri) rođen 1964. godine u Gostivaru, Makedonija.
Priča obitelji Sabri je impresivna, vesele su naravi, i dobroćudni ljudi, skromni, osobito Jajo, koji nije želio proslavu 50-godišnjice od dolaska o Posušje, iako su prijatelji htjeli obilježiti.
Neobičnu priču o našem Jaji dugo namjeravamo objaviti ali drugo ispadne, jer nije baš od eksponiranja, makar je dobar sa svim medijima. Zovemo ga na piće, Jajo kaže da ne želi, jer post Ramazan završava 20.4. i da ništa ne jede i ne pije po danu, samo navečer.
Je li to nezgodno toliko postiti?
-Nije, navikne se dugi niz godina.
Davno si došao iz Gostivara (Makedonija) s ocem Abdulahijem Sabrijem?
-Da, on se također bio dobro uklopio i svi su ga znali kao radišna i dobra čovjeka.
Radili ste u Imotskom jedno vrijeme?
-U Imotskom kod rođaka Demirija smo živjeli i otac je radio neko vrijeme a onda 1970. selimo u Posušje.
Tko je još bio u poslu s vama?
-Pridružio nam se i ujak Đemo i posao je krenuo jako dobro, radnja je na mjestu, u centru Posušja, gdje se ispraćaju autobusi, dolaze učenici…
Malo ih je koji nikad nisu probali sladoled od vanilije ili čokolade, šampitu ili baklavu?
-Da, prodao sam na milijune bureka, baklava i sladodela…Bilo je dana kada sam zarađivao 400-500 KM..
Kako je bilo u školi, kako su te prihvatili?
-Išao sam do 8. razreda, dobro sam se uklopio s učeninicama, u početku doduše teško, prvenstveno zbog jezika. Nakon što sam završio osnvnu školu, nisam htio ići dalje jer je posao dobro krenuo, radili smo i ovdje u gradu i po terenu.
Nije vam smetala konkurencija?
-Ne, mi smo se dobro slagali čak mi je susjed Tomislav Jukić posudio prvu posudu za sladoled da mogu raditi i do 90-ih je išlo odlično.
91.- si donio tortu za HDZ?
-Tako je, dolazio je Vladimir Šeks iz Zagreba i bio je veliki skup ispred hotela, a mi smo u tu svrhu darovali tortu što je izazvalo velike reakcije.
Korona je sve malo poremetila pa si se i ti prilagodio?
-Da vrlo teško vrijeme je iza nas, posao je opao, no sada se situacija ipak popravila, odvozim ljude iz Imotskog, Mostara, Duvna Livna po povoljnim cijenama, a u tom poslu sam ostvario dosta prijateljstava i poznanstava.
Odeš li u rodni kraj?
-Da, brat Hamza je pravnik i dugo je radio u Makedoniji, malo je stariji od mene, 1958. godište i sada je u mirovini.
Otac je bio dobar sportaš i šahist?
-Da, izvrstan u šahu, društven, dobro prihvaćen u Posušju, ali i u boćanju je također bio dobar, a o njegovom umijeću spravljanja kolača neću ni govoriti.
Ponosni si vlasnik članske karte HŠK Posušja?
Odavno volim nogomet i dolazim na utakmice, pa sam jedne nedjelje odlučio podijeliti sladoled besplatno svim fanovima, a klubu je bilo drago – dobro se dobrim vraća.
U početku nisi imao automobil?
Da, dok nisam kupio automobil, vozio sam mali motor moped, koji nam je bio od velike koristi za posao.
Prisutan si na svim važnijim skupovima u Općini?
Da, nastojim biti prisutan na svim događajima i usput radim i prodajem sladoled, to je moj i posao i hobi.
Dok smo vodili razgovor, supruga Ramija je već upozoravala da moraju poći i on je upalio svoj automobil, i otišao smiješeći se i pozdravljajući do novog susreta.
posušje.info (LJ.K.)
Objava Vanilija i čokolada – Posuška priča slatkog okusa pojavila se prvi puta na Posušje.info.
