U ovo vrijeme, nekako s proljeća, događaju s različita županijska natjecanja. Proteklog tjedna održana su dva zanimljiva, jedno iz njemačkog jezika, a drugo iz recitiranja poezije hrvatskog jezika za školsku 2023./2024. godinu. Odmah su ostvareni zapaženi rezultati.
U subotu 16. ožujka 2024. godine održano je dvanaesto županijsko natjecanje iz njemačkog jezika pod nazivom Deutscholympiade 2024. Natjecanje je održano u SMŠ „Sestre milosrdnice“ u Mostaru. Organizator je bilo Udružnje nastavnika njemačkg jzika Bosne i Hercegovine (BHDLV) – ogranak HNŽ uz podršku Zavoda za školstvo HNŽ-a.
Na ovom natjecanju sudjelovao je Tomislav Jonjić u razini B1, učenik drugog razreda opće gimnazije Srednje škole Prozor. Tomislav je osvojio prvo mjesto u mentorstvu prof. Mirjane Burić.
Također su održani Dani hrvatskog jezika u Stocu 19.3.2024. Organizator je Zavod za školstvo HNŽ-a. Učenici su se natjecali u recitiranju poezije. Učenica Katarina Zadro osvojila je drugo mjesto za recitaciju pjesme svoje kolegice Marije Škarica „POSLJEDNJA PJESMA O TEBI“ u mentorstvu prof. Dinka Jurića.
Posljednja pjesma o tebi
Uvijek se prah polutame
prostirao oko mene
poput svilenog šala
koji pokriva lice
i naglašava oči snene.
Uvijek sam u tim trenucima
molila Boga i bilo koga tko može
pokazati mi svjetlo,
uzdignuti me,
ali ovaj put molim za tamu,
molim da me potpuno obuzme
da napokon znam odgovor na pitanje
kako mi je.
Molim da me obuzme tama
da znam točno što mi je,
a ta nit s kojom sam vezana za tebe
dovoljno mi je pomogla,
vidim te pred sobom a znam
da tebe nema više,
znam da je Bog imao neke druge planove za tebe,
pa i nije neki planer,moram reći,
možda bi Mu trebao bolji kalendar
s ovim se nije pokazao,
s ovim te oduzeo.
Ne smijem se miješat u sudbinu, znam,
ali mi nije oduzeo pravo
žaliti se na nju, pa eto,
žalit ću se,
jer nije imala pravo
da tvoj odlazak isplanira prerano,
znam da se ti nisi slagao
i nitko nije imao pravo
da te oduzme prerano.
A najviše me boli
Što je priča neispričana ,
Što je nestalo papira
Prije no što se olovka istrošila,
što nisam bila gdje sam trebala,
što sada visim o tankom koncu
i gledam ga
i čekam da se prekine,
umjesto da se držim za njega.
Najviše me boli
što ti nisam rekla
a htjela sam,
što sam sve planirala,
kakve sam stihove smišljala,
samo da ne nastane tišina,
samo sam ti se smijala
dok si me gledao,
kratko je to bilo,
ali uz mene ostaje vječno,
jer ti
ostat ćeš zauvijek mlad.
Ostaješ onakav kakvog te pamtim,
Ostaješ zauvijek mlad,
Ali teško mi je to shvatit
jer te i sad pred sobom vidim,
nisam te dugo ni gledala,
ali sam prebrzo prestala.
Marija Škarica
