Danas je u organizaciji JOB “Branilaca Konjica” upriličena posjeta spomen-obilježju u Džajićima, gdje je obilježena 29.godišnjica pogibije šest pripadnika 443.brdske brigade Armije RBiH. Na današnji dan 9.oktobra 1994. godine od agresorske granate poginuli su: Sejo Baralija, Dževad Madžak, Mujo Ploskić, Enid Špago, Atif Voloder i Marinko Pekić. Nekolicina prisutnih, uglavnom, članova porodice, polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe je odala počast stradalima od agresorske granate, evocirajući uspomene na njihovu borbu za slobodnu BiH. Obraćajući se prisutnima, u ime JOB-a, Omer Lavić, rekao je da je pogibija šest boraca jedna od najvećih tragedija 443. brdske brigade, nakon koje je 12 djece ostalo bez svojih očeva.
“Danas obilježavamo 29.godina od jedne od najvećih tragedija što se tiče 443.brdske brigade. Prilikom polaska na smjenu na liniju odbrane u Đžajićima šest naših pripadnika je poginulo od agresorske granate, a sedam ih je lakše ili teže ranjeno. Također, u noći sa devetog na deseti oktobar na platou Kisera su poginula trojica naših suboraca, tako da je u ta dva dana bilo devet dženaza u Konjicu. Bio je to kraj operacije “Jezero ꞌ94” koji je, nažalost, obilježen krvavo”– kazao je Lavić.
Evocirajuci uspomene na 29.godišnjicu pogibije svojih najmilijih članova, njihove porodice, i nakon toliko godina osjećaju neizmjernu bol i tugu. Edin Madžak je izgubio brata Dževada i, kako kaže, svaka godišnjica je sve teža.
“Svake godine je nama familijama sve teže i teže, jer se nama čini kao da je to bilo jučer. Nažalost, vidimo da danas nema puno okupljenih, što je u neku ruku razumljivo, ali mislim da je to istovremeno i odraz našeg kompletnog stanja u društvu. Mi bi kao društvo morali puno više pažnje da posvetimo, kako njihovoj žrtvi, tako i porodicama koje su ostale iza njih. Nadam se da će doći bolja vremena, treba gledati u budućnost, ali ne treba zaboravljati ovakve stvari, jer dok se sjećamo ovakvih stvari, postoji mogućnost da nešto naučimo iz toga”-zaključio je Madžak.
Minela Špago i njene dvije sestre izgubile su oca Enida. Imala je godinu i osam mjeseci u trenutku njegove smrti. Teško je, kaže, živjeti sa spoznajom da nikada nije upoznala oca.
“Veoma je teško živjeti s tim da ga nismo nikad vidjeli, ni ja ni moje sestre. Starija sestra je imala tri godine, mlađa devet mjeseci, a ja godinu i osam mjeseci. Svaki put kada prođem ovuda, znaš da je tvoj roditelj tu stradao i to boli”-kazala je kćerka poginulog borca Enida Špage.
radiokonjic.ba
09.10.2023.
samra@radiokonjic.ba
