Josipa Kontu prije pet smo godina posjetili u njegovom ateljeu, povod je bilo to što ga je galerist Marco Antonio Patrizio predstavljao na sajmu umjetnina u Parizu, na Paris Contemporary Art Show.
Umjetnik je bio predstavljen sa šest skulptura u bronci. No, u Pariz nije otputovao. Kako nam je tada rekao: “Meni se više ne putuje, ni u rodnom Livnu nisam bio dugo. Naputovao sam se za života, kao devetnaestogodišnjak sam, 1965., autostopom putovao po Europi kao ambasador mira. Vratio sam se skroz mršav.”
Konta je iz Livna, grada koji ima jaku umjetničku tradiciju, od Gabrijela Jurkića pa nadalje. On je, naime, prvi diplomirani akademski kipar iz kraja. Povukao je generaciju iz Livna, pričao je i kako je nagovorio Ivicu Šiška na studij, poslije su dolazili i drugi.
Studirao je, među ostalim, kod Grge Antunca, kasnije je bio u radionici Antuna Augustinčića, te je četiri mjeseca surađivao na monumentalnoj kompoziciji Spomenik seljačkoj buni i Matiji Gupcu.
No, nakon nekog nesporazuma s kolegama iz radionice, a koji nisu bili njegova greška, odlučio se povući, kako mi je rekao u razgovoru: “Augustinčić me tada pozvao i rekao mi je da me je u tom trenu upoznao kao osobu, da su mu se drugi ulizivali, a ja ne. Predložio mi je da se vratim, no bio sam odlučan krenuti dalje.”
Neko je vrijeme bio i u Ljevaonici umjetnina, bio je angažiran na lijevanju u bronci spomenika Nikola Tesle, autora Frane Kršinića.
Atelje je imao na adresi Dalmatinska ulica 7. Riječ je o preuređenom industrijskom prostoru starom više od sto godina.
U Livnu je na javnim površinama postavljeno nekoliko njegovih skulptura u bronci.
