Međutim, neki mladi se brzo odlučuju da odmah nakon završetka školovanja nešto pokrenu, ne čekajući prilike ili pomoć, već hrabro uz podršku obitelji ili prijatelja kreću u avanturu vlastitog poslovanja. Jedna od tih mladih osoba je 23-godišnja Matea Prskalo iz Prozora.
Fizioterapija kao jedini izbor
Ova mlada prvostupnica fizioterapije započela je svoje obrazovanje u srednjoj medicinskoj školi u Gornjem Vakufu-Uskoplju. Oduvijek je bila zainteresovana za anatomiju, kako je ljudsko tijelo izgrađeno i funkcioniše. Nakon toga, upisuje Fakultet zdravstvenih studija na Sveučilištu u Mostaru.
Smjer koji je odabrala nikada joj nije predstavljao veliki izazov, a dvije godine nakon završetka studija odlučila je pokrenuti svoj posao u Rami.
Ukućani prvi pacijenti
Pitali smo je kako je kao mlada osoba odlučila preuzeti stvari u svoje ruke i kako je sve počelo. “Pokretanje mog posla je došlo prilično spontano. Kupili smo terapeutski stol, moji prvi pacijenti su bili članovi moje porodice. Nakon njih, proširila se i rodbina, pa sam razmišljala zašto ne bih ozbiljno počela s tim. Na nagovor prijatelja, otvorila sam Instagram i Facebook stranicu i krenula u novu avanturu i pobjede”, priča nam Matea o početku svog rada.
“Znala sam da mogu uvijek raditi samostalno u mojoj struci i to me ohrabrivalo za ostanak”
“Što se tiče situacije mladih u zdravstvu danas, mislim da bi moglo biti bolje. Mladi nemaju mnogo šansi za zapošljavanje i nedostaje prilika. Dosta mojih kolega srednjoškolaca i sa fakulteta radi u zapadnim zemljama, ali znam i one koji su uspjeli dobiti posao u BiH”, mišljenja je Matea. Dodaje: “Još nakon srednje škole imala sam ponudu da idem raditi na Zapad, ali to me nije previše privlačilo. Razmišljala sam hoću li ostati ili otići, ali uvijek sam pronalazila više razloga za ostanak. Znala sam da mogu uvijek raditi samostalno u mojoj struci i to me ohrabrivalo za ostanak. Moji roditelji su mi pružili veliku podršku za koju sam im neizmjerno zahvalna.”
“Trudim se učiti svakodnevno jer znanja nikad dosta”
Kao i kod većine studija na regionalnim sveučilištima, nedostatak prakse je problem, što je slučaj i kod Matee. Ipak, na njenim društvenim mrežama često možemo vidjeti da pohađa razne edukacije i radionice kako bi stekla praktično iskustvo i proširila svoje znanje kao fizioterapeutkinja. U njenim objavama često se pojavljuju citati od liječnika poput Gabor Matéa i drugih.
“Iskreno, nakon fakulteta nisam mogla primijeniti znanje koje sam stekla, jer smo imali jako malo prakse. Bila sam svjesna da se radi o ljudima i da ne mogu raditi bilo što i bilo kako. Stoga sam odlučila upisati praksu u Rehabilitacijskom centru ‘Život’ u Mostaru, gdje sam provela osam mjeseci. Tokom tog perioda naučila sam mnogo novih stvari, a najvažnije od svega bilo mi je to što sam imala priliku raditi samostalno s pacijentima koji su imali različite probleme. Bila sam slobodna pitati sve što me interesuje i uvijek bih dobila detaljne i razumljive odgovore. Bez te prakse sigurno ne bih pokrenula svoj posao,”
Matea dodaje: “Često čitam knjige koje se tiču našeg tijela i duha, a jedna od njih je ‘Kada tijelo kaže ne’ od Gabora Matéa. Trudim se učiti svakodnevno jer nikad nije dosta znanja. Ranije sam spomenula edukaciju za Bowen terapiju, a u budućnosti ću sigurno nastaviti s učenjem i upisati dodatne edukacije koje će mi pomoći u radu s pacijentima,”
“Lijepo je čuti da nekome bude bolje nakon tvojih tretmana, to je ono što me motiviše”
Mateina mala privatna ordinacija već je postala dom brojnim pacijentima koji joj često nakon tretmana šalju poruke zahvalnosti za pozitivne efekte. Ponekad odnos fizioterapeutkinja-pacijentica preraste u istinski prijateljski odnos, pa svaka posjeta prođe u opuštenoj atmosferi uz obaveznu kafu i poslastice. Matea dijeli takva iskustva na društvenim mrežama i redovno privlači simpatije svojih sugrađana, prijatelja i kolega.
“Imala sam mnogo pacijenata do sada, najviše onih koji se žale na napetost i bolove u leđima. Ti problemi mogu proizaći iz različitih uzroka, stoga je važno pronaći izvor problema. Svaki pacijent je različit, to je izazov. Bila sam u situacijama gdje su pacijenti imali poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti kao što su vožnja, sjedenje, rad, neki nisu mogli ni hodati zbog bolova. Pomogla sam mnogima i često dobijem pozitivne povratne informacije. Lijepo je čuti da je nekome bolje nakon terapije, to me motiviše i puni baterije”, objašnjava nam Matea.
Mostarski.info )