Na današnji dan 1952.godine je počelo prisilno iseljavanje stanovnika Lisičića, zbog izgradnje HE Jablanica. Mještani ovoga sela su bili primorani da napuste svoje domove i potraže novi smještaj. Selo je potopljeno u novembru 1954.godine, a mještani su novi život potražili u različitim dijelovima Konjica i dijelom u Banatu. Sve to dokumentuju u Udruženju građana potopljenog područja Lisičići Konjic čuvajući uspomenu na ta događanja.
82-godišnji Ćamil Lepara kao petnaestogodišnjak je napustio svoje selo prije potapanja. Njegova samohrana majka je sa četvero maloljetne djece, a najmlađe je imalo sedam godina, novi smještaj pronašla prvo na Galjevu, da bi se nakon toga nakratko vratili u Lisičiće, a potom su se nastanili u današnjoj ulici Donje Polje, gdje su kupili dvije sobe, od novca koji su dobili za potopljenu kuću. Bili su primorani prodati kravu da bi obavili prevod vlasništva, rekao nam je Ćamil.
„Došlo je vrijeme da se moralo sve to napustiti, i jednostavno smo bili prisiljeni iseliti, bez ikakvih rješenja unaprijed da nam je neko nešto ponudio, smještaj, ishranu ili bilo šta, jednostavno je bilo rečeno, idite gdje znate”-prisjetio se Ćamil za radiokonjic.ba
Hamdo Lepara, predsjednik Udruženja građana potopljenog područja Lisičići, kazao nam je da je oko 15.000 stanovnika desne obale ostalo bez komunikacije sa svijetom, nakon što je HE Jablanica puštena u rad.
“U to vrijeme je 756 domaćinstava potopljeno, a u njima je živjelo 4471 stanovnik od Konjica do Jablanice. Najviše je stradalo područje Lisičića.
Mi smo u to vrijeme bili varoš, jer smo imali šest dućana, pekaru, kovače, željezničku stanicu i prugu, ali i sve drugo što je trebalo za život čovjeka. Sve to govori koliko je bilo bolno i teško napustiti kućni prag”-kazao je Hamdo Lepara.
Redžo Mujkić je sa svojom porodicom upućen u selo Turiće kod Gradačca. I on se prisjetio 15.septembra 1952.godine.
“Imao sam 12 godina kada je počelo prisiljno raseljavanje.Određeno je da 12 porodica, koje su imale ukupno 61 člana, napusti selo i tog jutra su došli predstavnici vlasti i policajci koji su krenuli da ruše kuće, dok su stvari, stoka i ljudi kamionima prevezeni do željezničke stanice u Čelebićima. Drugog dana smo stigli u selo Turiće kod Gradačca, gdje smo ostali do proljeća 1953. godine, kada smo odlučili da se vratimo u Lisičiće. Nismo imali domove, tako da su pojedine porodice bile smještene kod rodbine, a neki su od starog materijala s ruševina nekadašnjih kuća, ponovo nastojali napraviti neki skromni dom za život”-prisjetio se Mujkić.
Hamdo Borić je rođen 1955.godine u selu Vrce, gdje je nakon potapanja Lisičića bila raseljena njegova porodica.
“Sve što se tada desilo ostavilo je posljedice i na naredne generacije, posebno kada je riječ o školovanju. Svake godine u septembru kada krenemo u školu glavna obuća su nam bile rudarske čizme, a znali smo pješačiti do željezničkog mosta u Konjicu, a potom do škole u Čelebićima“-kazao je Borić.
Mensur Duraković, koji je rođen 1958.godine, sjetio se problema tokom obrazovanja.
“Sjećam se vožnje čamcem preko jezera, valovi veliki, snijeg, kiša, led. Znalo se jezero zalediti, probijali smo ga veslima da bi došli do škole. Kada bismo stiglo do škole prvo smo morali oprati obuću da bismo ušli u školu, a opet smo bili najbolji učenici u školi”- rekao je Duraković.
radiokonjic.ba
15.09.2022.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora Radio Konjic i radiokonjic.ba. Vlasnik objavljenih materijala na portalu radiokonjic.ba je RTV Konjic dd, i portal radiokonjic.ba, osim ako nije navedeno drugačije. Obavezni ste podijeliti izvorni link na informaciju koju preuzimate, tj.link na portal radiokonjic.ba
Za preuzimanje informacija možete nas kontaktirati i putem:
rtvka@bih.net.ba
kontakt@radiokonjic.ba
+387 36 726 267
