Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini je 2004. godine donio odluku kojom se proglašava Statut Grada Mostara.
Ovaj Statut uređuje pravo i obavezu odlučivanja o interesima i potrebama Grada Mostara i njegovih građana, djelokrug lokalne samouprave, organizaciju, finansiranje Grada, učešće građana u pitanjima lokalne samouprave, kao i druga pitanja, prava, obaveze i odgovornosti koje se tiču Grada.
“Prastari” Statut
Navodi se i da će Grad, u obavljanju svojih zadataka, poštovati osnovna prava svakog pojedinca i konstitutivnih naroda zajedno sa Ostalim u skladu sa ustavima i zakonima, osigurati jednaka prava i promovisati jednake životne uslove svim stanovnicima uvažavajući njihov nacionalni, vjerski i kulturni identitet i podsticati njihov miroljubvi suživot.
Koliko su prethodno navedeni principi ispoštovani u prethodnih 17 godina najbolje znaju stanovnici Mostara.
Da li su promjene moguće?
Naravno, u odluci je navedeno da se Statut može mijenjati i dopunjavati dvotrećinskom većinom glasova izabranih vijećnika. Međutim, to se još uvijek nije dogodilo.
U ovom momentu nije moguće ni započeti bilo kakvu vrstu razmatranja promjena ili dopuna Statuta. Vijećnici su tako odlučili. Njih 26 je bilo za, šest protiv, a jedan suzdržan. Ustanovili su da se tek trebaju formirati radna tijela čiji bi zadatak bio da se bave ovim pitanjem.
Gradonačelnik Mario Kordić i odgovarajući odjeli Gradske uprave imaju rok od 7 dana za dostavljanje prijedloga za izradu Programa rada Gradskog vijeća. Građani, nevladine organizacije i politički subjekti su pozvani da predlože svoje ideje vezane za pomenuti Program.
Ono čime su nezadovoljni brojni građani i različite organizacije je netransparentnost svih planova. Vijećnici nisu zvanično predstavili šta konkretno planiraju raditi kako bi se uspostavio Program. Nažalost, čini se da je sve počelo i ostalo na predizbornim obećanjima. Fotelje su zauzete, a jedino narod ispašta.
Sve političke stranke u Mostaru slažu se u jednom: Statut je zastario i mora se promijeniti. Javnost nije imala priliku ni čuti prijedloge za Program rada, a kamoli šta drugo.
Kako sve stići za 7 dana?
Preostaje nadanje da Kordić ili neko od njegovih kolega ima keca u rukavu i da se u narednih nekoliko dana dogodi čudo pa se prijedlozi pojave.
Stanovnici nisu dio vladajuće strukture i nisu dužni znati administrativne detalje pomoću kojih se Program kreira. Podrazumijeva se, sve se može postići diskusijama sa građanima, ali je za to, kada je riječ konkretno o ovom problemu itekako kasno. Suludo je od običnih ljudi očekivati “gotov proizvod”.
Vrijeme curi, a najatraktivnije turističko odredište u Bosni i Hercegovini će možda i dalje ostati paralizovan grad, piše klix.ba.