Temperatura zraka je 10 stupnjeva, tiho je, a nebo nad duvanjskim krajem najvećim dijelom prekriveno je sivim oblacima, nema vjetra, pa je očekivati i danas kišu. Sunce se još ne nazire iza dragih planina.
Ugodan vam i blagoslovljen današnji dan, oblačan, ali topao, nekako nam je evo veći dio travnja takav, oblačan i kišovit, pa možda svibanj bude vedar, a do svibnja nije još dugo, pa treba samo biti strpljiv, posebice u onome što ne možemo požurivati niti zavisi od naše želje, na što ne možemo utjecati.
Vjerujemo da ste se dobro naspavali, lijepo sanjali, pijete s dragim osobama prvu jutarnju kavu u dobrom raspoloženju. Jutros ćemo samo kratko načeti jednu temu, koja nije bas vesela, zato je i izbjegavamo, ali ona je tu, taj problem imamo i u našem gradu, ali i u mnogim drugim mjestima. Umirovljenici i njihov život? Kako žive, bolje reći životare? Govorimo o umirovljenicima koji imaju, primaju, mirovine iz Federalnog zavoda MIO/PIO, kojih je iznos u najvećem broju od 600 (neki još i manje ili je nemaju nikako) – 800 KM, a takvih je najviše. Svakodnevno slušamo ove političare od kojih, uistinu, nikakve koristi, konkretne, ne samo za umirovljenike. Povećat će mirovine, uskladit će po zakonu, po dogovoru, ali u BiH se malo što radi po zakonu, po potpisanim ugovorima. A umirovljenici se baš ne daju, žilava je to ekipa, snalažljiva, bilo je i težih dana, recimo iz nedavnog rata, kad su prevareni i cijelo ratno vrijeme dobivali crkavicu od 50 KM uz obećanje vratiće im se iza rata novac za koji su uskraćeni. Da ne bi!
Govorimo o većini umirovljenika u Tomislavgradu kojima mirovina nije dovoljna ni za režije i lijekove, pa ipak nema gladnih! Nema ih jer su Duvnjaci solidarni, empatični, hvala Bogu, a mnogo ih je koji u tuđini rade i dobro zarađuju, pa pomažu ne samo svoju obitelj, nego i susjede, prijatelje, stare i nemoćne, osobe koji nisu zaslužile živjeti od milostinje, poniženi su i dostojanstvo im je pogaženo, a pošteno su odradile cijeli radni vijek. Dakle, duvanjski umirovljenici uglavnom žive od novca iz dijaspore, koja ne štedi i hvala Bogu da je tako. Za druge ne znamo, ali ovo je način od čega i kako žive umirovljenici u Tomislavgradu, a većina od njih ima puni radni staž, koji im nikada nije pošteno i po zakonu, po pravdi, valoriziran, neki su “divlji” zakoni bili i jesu još na snazi. O ovome ćemo još pisati, ali na malo drukčiji “žešći” način i ne ujutro kad bi trebali imati lijepe teme za dobro dnevno raspoloženje, ali, eto, nas ponese…Zato!
S ljubavlju u srcu, mirom u duši, pozitivnih misli unatoč brigama, empatijom za druge, uz zahvalnost Bogu na velikom daru-novom danu, s osmijehom na usnama širite radost i dobro raspoloženje na sve strane!
www.tomislavnews.com
