“Kupres treba ostati ZA netaknutu prirodu”
Ako je itko za boljitak ljudi na Kupresu, onda smo to mi svećenici koji smo rodom ili podrijetlom s Kupresa. Ako su svi njegovi stanovnici za napredak i razvitak – mi smo još više!
Dobro nam je poznato što je sve industrijska revolucija donijela čovječanstvu. Iskorištavanje ruda, mineralȃ, metalȃ i voda u Europi pokrenulo je tešku industriju koja je siromašne zemlje pretvorila u prave ekonomske gigante. Ta industrijska zanesenost, koja je trajala od kraja 18. do druge polovine 20. stoljeća, zahvatila je brojne zemlje. Tako su, na primjer, sjeverna Italija i sjeverna Njemačka žrtvovale svoje prirodne ljepote zbog iskoristivih resursa kako bi se obogatile ne samo pojedine njihove obitelji, gradovi ili regije nego cijela država i narod. One su danas bogate zemlje jer su kopale rude i crpile svoja zemna bogatstva davne 1800-te i 1900-te godine a ne danas, kada svaka iole osvještena zemlja zatvara svoje rudnike i zatrpava svoje kopove kako bi obnovila i očuvala prirodu koja život znači.
Tu leži sva neobjašnjiva nelogičnost i začuđujući paradoks da kada ekološki osviješten svijet radi na očuvanju prirode i njezinih ljepota, na našoj se Visoravni javlja želja za teškom i prljavom industrijom koja zagađuje i upropaštava ne samo ovaj kraj nego i cijeli jadranski sliv. Ova lijepa Visoravan zemlja je meda i mlijeka ne samo Kupresa i okolice nego i Dalmacije. Ta biblijska slika nije samo teološka nego i ekološka jer gdje nema cvjetnih poljana, bistre i čiste vode te zdravih i prozračnih šuma nema ni hranjiva “mlijeka”, a još manje ljekovita “meda”.
Podsjetimo kako je ekološko pitanje sveprisutna i crkvena tema. Sveti papa Ivan XXIII., u svojoj enciklici Pacem in Terris, objavljenoj 1963., govoreći o globalnom uništenju okoliša, apelira na sve ljude da se zauzmu oko očuvanja jedine nam prirode. Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Sollicitudo rei socialis, objavljenoj 1987., napisao je da su solidarnost i odgovornost kapitalne obveze čovječanstva oko zauzimanja za njegovo opće dobro. Papa Benedikt XVI., govoreći o ekološkoj krizi, upozorava da je priroda već prepuna rana koje joj je zadao neodgovorni čovjek te da je srozavanje prirode nečovječan čin kako ljudskog egoizma tako i umišljene “božanske” veličine. Konačno, papa Franjo, u enciklici Laudato si, snažno apostrofira ekološku krizu u svijetu, posvješćujući brigu za zajednički zemaljski dom koji je ugrožen neprijateljskim djelovanjem čovjeka pa ga umoljivo poziva na obraćenje i na dijalog s okolišem jer nema više vremena za odgađanjem.
Napomenimo i to: Prije osamdesetak godina počinjen je ekocid nad susjednom Ramom. Potopljen je cijeli kraj kako bi bila pokrenuta hidro-industrija. I što je taj kraj od toga dobio? Taj poremećaj prirode samo mu je pomogao da se njegov narod još više i brojnije iseli iz zavičaja. Slična sudbina pogodila je i Buško na Duvanjskom polju. Kakvu su konkretnu korist naši susjedi dobili od te industrije, osim što ih je taj ekološki nered samo još više potaknuo da se zauvijek isele iz svojeg zavičaja. Potičemo stoga naše zemljake i sumještane da svi budemo mudri i strpljivi. Naši preci nisu imali mogućnost kvalitetno iskoristiti industrijske potencijale kupreškog lijepog kraja, ali su nam zato očuvali netaknutu i nadaleko prepoznatljivu prirodu. Danas kada nam se nudi tehnologija novog doba koja podržava i propagira zdrav okoliš, ne smijemo popustiti u strpljenju da prirodne ljepote koje smo sve do sada očuvali žrtvujemo za mizeran interes lakomih pojedinaca. Ne dopustimo da naša prirodna mudrost i pronicljivost bude zamračena dimom iluzije o preporodu našeg kraja jer nam se ne nudi zdrav, suvremen i napredan izum nego prljava, stara i otrovna domišljatost od koje se danas sklanja cijeli napredni svijet. Dok odbijamo svaki pokušaj razdruživanja s našom lijepom prirodom, ne posustajmo u vjeri da će doći dani kada ćemo koristiti svoja bogatstva, a da pritom ne ranjavamo svoju Plazenicu, ne nagrđujemo svoj Stožer i ne zagađujemo svoje Polje. Uz mudrost i strpljivot, neka nikada ne bude pogažen ni naš tako nenametljiv i neškodljiv ponos koji je upravo ovaj ljubljeni čarobni kraj i uboo u naše životne vene.
Dakle, mi, dolje potpisani svećenici rodom ili podrijetlom s Kupreške visoravni, čvrsto stojimo uz našu netaknutu kuprešku kolijevku i protivimo se svakoj vrsti uništavanja i nerazborite eksploatacije ne samo minerala nego i drugih prirodnih resursa Visoravni. Ovim ujedno potičemo i ekonomsku politiku, kako na općinskoj tako i na županijskoj, federalnoj i državnoj razini, da zaštite od zagađivanja i uništavanja ovu Bogom danu ljepotu. Pozivamo iste da se bore za perspektivna ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta koja su prikladna ovom kraju, kako bi se zaustavio odljev ljudskog potencijala i osigurao dostojanstven i napredan život žitelja ne samo ovog kraja nego i šire.
Ne damo te naš “Sibiru Mali” – Mir nad Kupresom!
Don Josip Batinić, župnik župe sv. Roko na Ceru
Don Zdenko Perija, župnik župe „Sv.Barbara” u bolnici „Rebro” u Zagrebu
Dr.sc.don Anto Ledić, župnik župe Presveto Trojstvo u Novom Travniku
Mr.sc.don Ivica Mršo, župnik župe sv. Petra u Kaknju
Prof.dr.sc.don Dubravko Turalija, profesor na KBF-u u Sarajevu
Don Vinko Rogalo, vjeroučitelj i župni vikar u župi Marije Pomoćnice Kršćana u Rojeci
Dr.sc.don Ivan Lovrić, upravitelj župe Imena Marijina-Uznesenja BDM, Montgomery, New York
Don Ivo Jezidžić, pastoralni suradnik župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku
Don Marin Marić, župnik župe Solakova Kula i upravitelj župe Obri
Prof.dr.sc.don Ivan Lovrić, profesor na KBF-u u Splitu
Don Josip Radić, župnik župe sv. Ante u Sesvetskim Selima
Don Mario Akrap, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Zadru
Don Vladimir Smoljo, student na postdiplomskom studiju u Rimu
Don Krešimir Bušić, župni vikar u župi sv. Martina biskupa u Dugom Selu
Don Marko Bušić, župni vikar u župi Prince of Peace, Scarborough Onatario, Canada
Gosp. Miroslav Lovrić, bogoslov
Gosp. Elvir Tabaković, bogoslov
Na Nedjelju Božjeg Milosrđa, 27. travanj 2025. godine
Download (PDF, Unknown)
Objava Deklaracija kupreških svećenika o prirodnim resursima Visoravni pojavila se prvi puta na Tomislav City.
