Dok čitav svijet slavi Dan zaljubljenih, Mostarci svakog 14. februara slave oslobođenje grada od fašista i domaćih izdajnika.
Dan oslobođenja Mostara je najvažniji datum i dan u historiji grada.
Mostar je, u II svjetskom ratu, početkom 1945. godine bio ključno uporište u njemačkoj obrambenoj ”Zelenoj liniji” na južnom krilu.
Zbog toga, Vrhovni štab NOVJ pokreće ”Mostarsku operaciju” u kojoj je sudjelovalo 45.000 vojnika, čija je većina bila iz 8. dalmatinskog korpusa.
Napadom na Široki Brijeg, 6. februara 1945. godine, počeo je put prema oslobođenju grada na Neretvi. Nakon što je njemačka linija izgubila Široki Brijeg, ostala im je neposredna odbrana Mostara sa zapada i juga.
370. pješadijski puk s dijelovima 369. oklopnog lovačkog bataljuna (nem. Panzerjäger Abteilung) zauzeo je položaje na prevoju zapadno od grada, a artiljerijski položaj uspostavljen je na brdu Varda pet kilometara južno od grada. Međuprostori su popunjeni dijelovima Devete gorske divizije NDH.
Na tim položajima tokom pet dana vođene su promjenljive borbe s velikim brojem ograničenih prodora i kontranapada.
Put prema slobodi
12. februara štab Osmog korpusa izdaje zapovijed za neposredan napad na Mostar. U zapovijedi je pisalo da bi 29. divizija trebala da oslobodi Nevesinje, te zatvori obruč oko Mostara s istočne i sjeveroistočne strane.
Također, 9, 19. i 26. divizije bi trebale slomiti otpor s južne, zapadne i sjeverne strane Mostara, 9. divizija i unište njegovu posadu, presijecajući odstupni pravac prema Sarajevu.
Napad počinje 13. februara u 7 sati. Polako, divizije su lomile otpor Nijemaca.
” 14. februara borbe su se prenijele u sam grad. Prilikom potiskivanja iz zapadnog djela grada, poginuo je i komandant 370. puka, major Becker. U toku poslijepodneva, Nijemci su izbačeni iz zapadnog djela grada, zadržavajući samo mostobran u istočnom djelu u cilju prikupljanja dijelova koji su se izvlačili iz pravca Nevesinja, Bune i Blagaja. Jurišem Prve, Šeste i Jedanaeste dalmatinske brigade u 18 sati, ovaj mostobran je likvidiran, i spriječen je pokušaj rušenja mostova na Neretvi. Time je Mostar oslobođen.” izvor: antifasisticki-vijesnik.org
Oko 20 sati Adolf Hitler, vrhovni zapovjednik njemačkih snaga, priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske.
Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 14. februara 1945.:
Balkan: stanje kod Mostara se pogoršalo. Neprijatelj je stigao do zapadnog predgrađa Mostara; kao posljedica jakog neprijateljskog napada, hrvatske vojne jedinice su se raspale. Neprijatelj je zauzeo glavna strateška mjesta zapadno i sjeverno od grada.
Samo malobrojne njemačke jedinice, koje se sastoje od pomoćnog osoblja i vojnih instruktora, spremne su da brane grad. Naše trupe povukle se iz Nevesinja. Upućen je zahtjev komandi, da se naše slabe vojne snage povuku iz Mostara.Borbe se vode i južno od Sarajeva.
Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 15. februara 1945:
Balkan: Stanje kod Mostara kritično: naš protunapad nije uspio. Firer je odobrio da se naše snage povuku iz Mostara.
Defile 8. korpusa nakon oslobođenog Mostara 
Oslobođenje Mostara 1945. 
Članovi štaba 2. bataljona I tenkovske brigade
Cijena slobode je bila skupa
Mostar je izgubio 750 boraca, 1. 517 žrtava fašističkog, ustaškog i četničkog terora, a dao je 14. narodnih heroja.
Partizansko spomen groblje, je izgrađeno posebno u čast svim herojima, borcima i civilima koji su svoje živote dali za slobodu njihovog grada.
Danas, spomenik koji bi trebao biti jedan simbol najvažnijeg dana u historiji Mostara je zapostavljen i često devastiran od onih koji bježe od istine.