Prije pet godina, na početku njezinoga studija, predstavili smo našem čitateljstvu Zrinku Jurič iz Eminova Sela – predanu i marljivu studenticu Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ali i zaljubljenicu u umjetnost i planinarenje. Zrinka trenutno boravi u njemačkom Leipzigu gdje obavlja stručnu praksu.
Zrinka, veterina je poznata kao jedan od zahtjevnijih studija. Kako ti doživljavaš svoje dosadašnje iskustvo na tome fakultetu?
– Svaki studij nosi svoje izazove, ali veterina se, rekla bih, možda posebno ističe po širini i zahtjevnosti gradiva, kao i intenzivnoj praktičnoj nastavi. Sad, na zadnjoj godini, mogu reći da je iza mene vrlo intenzivan period učenja i rada. Ovo nije studij koji se može ‘odraditi usput’ — traži potpunu posvećenost, dobru organizaciju i mentalnu stabilnost. Iako je bilo puno izazova, sve to me dodatno oblikovalo, ne samo kao buduću veterinarku, nego i kao osobu.
Čula sam da si svaku godinu završavala na vrijeme, već u srpnju, i da si ljeta provodila radeći u veterinarskim stanicama. Odakle ti tolika motivacija?
– Haha, da, to je istina. Od prvog dana kada sam upisala fakultet sam sebi rekla da je moja jedina prava obaveza učenje i predanost studiju, i to sam shvatila dosta ozbiljno odmah na početku. Kasnije sam ušla u taj ritam i, moram priznati, svidjelo mi se imati slobodno ljeto za posvetit se nekim drugim stvarima koje nisu knjige i ispiti. Tako sam sebi svako ljeto oslobodila pa bih onda s veterine u Zagrebu došla na veterinu u Tomislavgradu, u našu Veterinarsku stanicu Tomislavgrad i provodila dane u stanici i na terenima. To su bili moji prvi koraci, prvi temelji koji su mi puno pomogli da se lakše snađem na ovako zahtjevnim praksama kakve sada odrađujem u inozemstvu. A kada čovjek radi na sebi i kad mu se pruže neke nove prilike, motivacija krene još više rasti i napredovati, tako da, evo, hvala Bogu, mene ne napušta volja za veterinom!
Kad se osvrneš na dosadašnji put – od prvog dana faksa do danas – na što si posebno ponosna?
– Uh, jako teško pitanje. Ne znam ni što bih izdvojila. Osim toga što sam toliko uspjela napredovati, ostati dosljedna sebi i doći do nekih ciljeva još za vrijeme studija, rekla bih da sam posebno ponosna ipak na svoju obitelj i sve prijatelje koji su mi bili podrška cijelo vrijeme i pomogli mi na razne načine da dođem do kraja svoga studija.
Sada si u Leipzigu na razmjeni i stručnoj praksi – kako izgledaju tvoje trenutne obveze i razlikuju li se od iskustava koje si imala na praksi u Hrvatskoj i BiH?
– Tako je. Trenutno sam u Leipzigu u Njemačkoj gdje obavljam dvomjesečnu Erasmus+ stručnu praksu. Istu obavljam na Klinik für Klauentiere, Veterinärmedizinische Fakultät. To je zapravo klinika za velike životinje u sklopu njihovog veterinarskog fakulteta ( krave, ovce koze, ljame, alpake… ) koja trenutno, ako se ne varam, slovi za najbolju kliniku za veliku praksu u Europskoj uniji. Moram priznati, velika mi je čast surađivati i učiti od doktora s kojima provodim dane trenutno. Moje trenutne obaveze su, rekla bih, dosta zahtjevne i iscrpljujuće zbog količine posla koju odrađujemo, ali znanje koje steknem je neprocjenjivo. Dan mi krene svaki dan dosta rano, počinjem raditi od 6 i 30 ujutro, a ovisno o opsegu posla taj dan, voditelj klinike me šalje ili na farme da odrađujem terenski dio posla, ili ostajem na klinici gdje zaprimamo pacijente s težim patologijama na kojima je potrebno izvršiti neke zahtjevnije metode liječenja, bilo u vidu operacija ili pak neki medikamentozni pristup, ako nema potrebe za invazivnim postupcima.
Dosta je drugačije nego u RH, a još više nego u BiH, haha. Ponajprije je stvar standarda, u Njemačkoj je sve na višoj razini nego na našim prostorima, i samim time doktori u klinici raspolažu s puno više opreme i dostupnih lijekova nego što je to kod nas, a to rezultira puno uspješnijim liječenjima teških pacijenata kojima se, stacioniranjem i intenzivnom njegom u klinici, može pružiti puno bolja skrb. Visok standard uključuje i sudjelovanje na puno različitih radionica i kongresa koje doktori ovdje svakodnevno pohađaju i tako se unaprjeđuju na svim poljima veterinarske medicine.
Boravak u Leipzigu mi je već otvorio nova vrata za iduće edukacije i prakse, što znači da vjerojatno ovo nije zadnja praksa u inozemstvu, ja objeručke prihvaćam sve ponude, haha. Ukoliko život i budućnost dopuste, nadam se da će iduća edukacija biti u Brazilu za embriotransfere kod kobila, ali o tom – potom.
Da se vratim temi, koliko god u Leipzigu moderni bili, neke stvari rade apsolutno isto kao i veterinari na našim prostorima, tako da, neke stvari koje sam naučila u našoj veterinarskoj stanici u Tomislavgradu mi prolaze bez problema i u Leipzigu! A one koje sam naučila i koje ću još, nadam se, naučiti ovdje u Njemačkoj, s radošću ću donijeti nama u naše Duvno.
Na jesen planiraš pisati diplomski rad – možeš li podijeliti o kojoj je temi riječ i zašto si ju odabrala?
– Da, u rujnu planiram obraniti diplomski rad i time kompletirati svojih 6 godina studija. Moja tema diplomskog rada je “Najčešće kongenitalne anomalije kod teladi”. Naime, pišem o urođenim patologijama teladi, a inspiracija za diplomski rad je došla još na prvoj godini, kada sam kroz ljeto vidjela jednu takvu patologiju, a bila je riječ o policefaliji, odnosno teletu s dvije glave. Carski rez su izveli naši doktori Jozo Jurčević – Đođa, Dragutin Krišto i Azra Malanović, a ja sam imala čast, zahvaljujući njima, sudjelovati i vidjeti tako rijedak prizor i inspirirati se za svoj diplomski rad koji će, između ostaloga, predstaviti ovaj naš slučaj širim krugovima veterinara.
Tvoja životna želja je vratiti se u Tomislavgrad. Kako zamišljaš svoj profesionalni život u rodnome kraju – imaš li neku konkretnu viziju ili plan?
– Da, ako Bog da, ja se vraćam uskoro u naše krajeve. Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše. Sad kada sam puno toga vidjela, okušala se u više zemalja u veterinarskoj praksi, mislim da sam samo se uvjerila u to da je Duvno ipak za mene. A i, moram priznati, mislim da je najlakše uzeti diplomu i otići negdje vani i raditi gdje je puno opcija i mogućnosti, ali treba pokušati ostati na našim prostorima i biti na raspolaganju našim ljudima prije svega. Trenutno sam preokupirana diplomskim radom, praksom i drugim obavezama pa nisam stigla još promisliti kako bih htjela da moj profesionalni život u budućnosti izgleda. Ideja je doći, donijeti neke nove spoznaje i metode, a onda kroz rad dalje napredovati i stvoriti konkretnije ciljeve.
Poznato nam je da voliš slikati i planinariti. Ima li u tvome dnevnom ritmu vremena za umjetnost i boravak u prirodi?
– To su bili moji hobiji kojima sam se bavila intenzivno kroz srednju školu, i dijelom na prvoj godini faksa. A onda su došle puno veće obaveze, puno više posla i odgovornosti koje su nažalost preuzele vodstvo u borbi za moje slobodno vrijeme. Tako da, dosta rijetko planinarim, a još rjeđe slikam, nažalost. Kad sam kući u Eminovu Selu, najviše slobodnog vremena provodim sa svojim konjem Venecom, tako da boravak u prirodi kad sam slobodna je ostao tu, ali slikanje je dosta iščeznulo. Ali, nadam se da ću opet nekad u budućnosti moći baviti se slikanjem, barem malo.
Koji su ti dosad bili najdraži motivi i tehnike i možemo li se nadati samostalnoj izložbi?
– Najviše sam prakticirala slikanje prirode akrilom na platnu, a tehnika koju nisam nikada isprobala, a htjela sam, je slikanje na svili. Tako da, to je nešto što ću, kad tad, isprobati. Nažalost, od izložbe još ništa, ali čuvam neke stare radove koje jako volim, pa tko zna, možda jednog dana uspijem ih još prikupiti pa sudjelovati na nekoj amaterskoj izložbi.
Zora Stanić/Tomislavcity
#tdi_1 .td-doubleSlider-2 .td-item1 {
background: url(https://cdn.tomislavcity.com/wp-content/uploads/2025/04/16-5-80×60.jpg?x53932) 0 0 no-repeat;
}
#tdi_1 .td-doubleSlider-2 .td-item2 {
background: url(https://cdn.tomislavcity.com/wp-content/uploads/2025/04/12-13-80×60.jpg?x53932) 0 0 no-repeat;
}
#tdi_1 .td-doubleSlider-2 .td-item3 {
background: url(https://cdn.tomislavcity.com/wp-content/uploads/2025/04/13-10-80×60.jpg?x53932) 0 0 no-repeat;
}
#tdi_1 .td-doubleSlider-2 .td-item4 {
background: url(https://cdn.tomislavcity.com/wp-content/uploads/2025/04/17-5-80×60.jpg?x53932) 0 0 no-repeat;
}
Objava Zrinka Jurič stečeno znanje iz veterinarske prakse uskoro donosi u rodni kraj pojavila se prvi puta na Tomislav City.
