U Livnu se već duže vrijeme govori o mogućem interesu investitora iz Kine za koncesiju nad starim rudnikom Tušnica, navodno zbog eksploatacije ugljena.
Za ovu informaciju još uvijek nema službene potvrde, a iz Vlade Hercegbosanske županije nisu odgovorili na upit Istina.media o tome jesu li vođeni razgovori s potencijalnim ponuđačima, je li procedura uopće pokrenuta niti je li izrađena studija utjecaja na okoliš.
Unatoč tome, u javnosti i među lokalnim stanovništvom sve su izraženije spekulacije o dolasku stranog kapitala, preko domaćih gospodarstvenika, u ovaj godinama zapušteni rudarski kompleks.
Ugljen ili uran?
Istovremeno, mještani sumnjaju da interes za Tušnicu nije isključivo vezan uz ugljen. Dio stanovnika poziva se na priče koje se u ovom kraju prenose još iz razdoblja bivše Jugoslavije, a koje se tiču navodnih geoloških istraživanja i mogućeg prisustva urana na ovom području.
Ove sumnje dodatno podgrijavaju i ranije objavljene studije koje ukazuju na povišenu radioaktivnost mrkog ugljena iz ovog ležišta, kao i na potencijalno prisustvo urana. Na znanstveno-stručnom skupu „Kvalitet 2013“, održanom u lipnju te godine, predstavljeni su rezultati koji sugeriraju da mrki ugljen iz ležišta Drage sadrži koncentraciju urana-238 i radija-226 dva do tri puta veću od one zabilježene u drugim rudnicima ugljena u BiH. U zaključku stoji da je „glavni razlog povećanja koncentracije aktivnosti radona u zraku visok sadržaj radionuklida, kao što su uran i radij, u mrkom ugljenu i zemljištu s ovog područja“.
Iz organizacija civilnog društva s kojima smo razgovarali kažu da ne raspolažu službenim informacijama o novoj koncesiji te da se za sada uglavnom radi o pretpostavkama i informacijama koje kruže među lokalnim stanovništvom.
Priča o Tušnici ne može se promatrati odvojeno od načina na koji su se godinama dodjeljivale koncesije u livanjskoj županiji. Prošle godine potvrđeno je ono na što su mještani, ali i organizacije civilnog društva godinama upozoravale – da je Kanton 10 gotovo dvije desetljeća koncesije dodjeljivao na temelju zakona koji je izvan snage još od 2007. godine.
Nakon apelacije Općine Bosansko Grahovo, Ustavni sud FBiH utvrdio je da se zakon po kojem su dodjeljivane koncesije ne može primjenjivati jer ne postoji. Riječ je o najmanje 55 projekata iz područja energetike, rudarstva i turizma, ukupne vrijednosti veće od 1,6 milijardi eura.
Zbog okolnosti pod kojima su koncesije dodjeljivane predmet je formiralo i Tužiteljstvo u Livnu. Na naš upit iz ove institucije potvrđeno je da se provode određene radnje dokazivanja te da će nakon toga biti donesena odgovarajuća tužiteljska odluka.
U pokušaju da pokažu veći stupanj transparentnosti, Vlada Hercegbosanske županije u međuvremenu je objavila pregled dodijeljenih koncesija na službenoj internetskoj stranici. Međutim, iz Udruženja Aarhus centra u BiH kažu da to nije dovoljno za stvarnu transparentnost te da javnost zaslužuje potpunu, neovisnu reviziju svih koncesija dodijeljenih od 2007. godine na temelju nevažećeg zakona.
„Lista bez ugovora, financijskih uvjeta, iznosa koncesijskih naknada, studija utjecaja i provjere zakonitosti predstavlja samo minimalan korak, a ne pravu odgovornost. Novi Zakon o koncesijama ne smije služiti za naknadnu legalizaciju spornih ugovora, već je potrebna temeljita revizija koja će utvrditi jesu li koncesije dodijeljene u skladu s javnim interesom, uz uključivanje neovisnih stručnjaka i civilnog društva, kako bi se vratilo povjerenje građana i osigurala vladavina prava“, navodi Nina Kreševljaković, pravna savjetnica u Aarhus centru.
Šutnja administracije
Dalje navodi da je Aarhus centar uputio više službenih dopisa nadležnim institucijama, ali da odgovore nisu dobili. Zbog toga najavljuju obraćanje upravnoj inspekciji kako bi se protiv odgovornih službenih osoba i institucija pokrenule odgovarajuće upravne mjere i sankcije.
„Riječ je o klasičnoj šutnji administracije koja, nažalost, nije rijetkost u našim tijelima uprave, ali predstavlja svjesno kršenje odredbi Zakona o upravnom postupku i Zakona o slobodi pristupa informacijama, što je zakonom kažnjivo“, ističe Kreševljaković. U tom kontekstu, Aarhus centar će se u narednom razdoblju obratiti nadležnoj upravnoj inspekciji kako bi se protiv odgovornih službenih osoba i institucija pokrenule odgovarajuće upravne mjere i sankcije.
Aarhus centar je u više navrata podnio prijave Pravobraniteljstvu BiH zbog nezakonitog raspolaganja državnom imovinom u HBŽ. Za jedan vjetropark su, kažu, zaprimili odgovor da je Pravobraniteljstvo pokrenulo sudski postupak. Za sve ostale prijavljene slučajeve još čekaju odgovore, s obzirom na to da je upravo Pravobraniteljstvo BiH jedina institucija nadležna za pokretanje ovakvih sporova u zaštiti državne imovine.
„Potrebno je otvoriti širu, sustavnu istragu o cjelokupnom procesu dodjele koncesija u Kantonu 10 od 2007. godine do danas. Riječ je o dugogodišnjem nezakonitom postupanju na temelju nevažećeg zakona, kako je utvrdio Ustavni sud FBiH, što je rezultiralo dodjelom desetaka koncesija, posebno u energetskom sektoru“, kaže Kreševljaković.
Prema njezinim riječima, samo pojedinačni slučajevi ne mogu obuhvatiti sveobuhvatnu odgovornost institucija, utvrditi eventualne sustavne propuste i korupcijske rizike te zaštititi javni interes u punom opsegu.
„Zbog toga Aarhus centar inzistira na temeljitoj i neovisnoj reviziji cijelog sustava dodjele koncesija, uz punu transparentnost i uključivanje svih nadležnih institucija“, zaključuje.
Kad kineske investicije dolaze u BiH?
Kineske investicije u Bosni i Hercegovini počinju se institucionalno intenzivirati od 2017. godine, kada je uspostavljen okvir suradnje između Agencije za unapređenje stranih investicija BiH (FIPA) i kineske Agencije za promociju investicija (CIPA).
Međutim, prvi konkretniji pokušaji ulaganja kineskih kompanija u energetski sektor BiH bilježe se 2016. godine, kada je kompanija VE Gradina d.o.o. iz Tomislavgrada potpisala memorandum o razumijevanju s kineskim tvrtkama CMEC i CAIDC, iako ovaj projekt, prema dostupnim informacijama, nije ušao u fazu realizacije.
Gdje se nalazi
Rudnik Tušnica je bosanskohercegovački rudnik mrkog ugljena i lignita na planini Tušnici kod Livna.
Rudnik je utemeljen 23. studenog 1888. godine, a kada je stvarno pokrenuta proizvodnja, ne postoje sačuvani dokumenti. Pred Drugi svjetski rat zapošljavao je i do 300 radnika iz okolnih mjesta, koji su bili sindikalno organizirani još od 1920. godine.
Nakon Drugog svjetskog rata rudnik, koji je opskrbljivao ne samo livanjski kraj ugljenom, zapošljava sve više radnika. Vrhunac doseže 1960-ih godina kada broj prelazi preko 600 osoba.
foto: Wikipedia/štrajk radnika 1940.
Z. Đelilović / Istina.media
Objava Hoće li i rudnik Tušnica završiti u rukama Kineza? pojavila se prvi puta na Relax Portal.
