Još kao dijete pokazivala je neukrotivu narav i živahan duh, što je kasnije postalo njen zaštitni znak na sceni.
Iako je odrasla u siromašnoj porodici sa još četvoro braće i sestara, njen put ka pozorištu bio je jedinstven i obilježen sudbinskim susretima i nepokolebljivom željom da uspije.
Prvi koraci ka pozornici
Tokom Prvog svjetskog rata, Ljubinka je bila primorana da napusti roditeljski dom i ode kod imućnih rođaka u Skoplje. Tamo je radila kao sluškinja, ali ni siromaštvo ni težak rad nisu mogli ugasiti njenu maštu.
Dane je provodila gledajući plakate ispred Narodnog pozorišta i maštajući o životu na sceni. Jednog dana, sudbina je umiješala prste – Branislav Nušić, koji je tada bio upravnik pozorišta, primjetio je ovu radoznalu djevojku i poveo je da prisustvuje generalnoj probi predstave.
Taj trenutak bio je prekretnica u njenom životu. Nušić ju je ubrzo prepoznao kao nebrušeni dijamant i pomogao joj da započne karijeru.
Ljubinka je najprije statirala, ali njen prirodni dar za komediju i izražajni temperament brzo su je izdvojili. Ubrzo je postala član Narodnog pozorišta u Beogradu, gdje je svojim šarmom i talentom osvojila sve.
Legendarna „Gospođa ministarka“
Ljubinka je tokom svoje karijere igrala raznovrsne uloge, ali publika je najviše pamti po interpretaciji Živke u „Gospođi ministarki“.
Iako je prvi put zaigrala Nušićevu ministarku tek kao penzionerka u 67. godini, njen nastup bio je nezaboravan. Čak i tada je skromno isticala da nije uspjela da nadmaši svoju prethodnicu, Žanku Stokić.
Ipak, njen energični pristup i autentičnost donijeli su Živki novi život na sceni.
Premda je najviše bila poznata po komedijama, Ljubinka je briljirala u svim žanrovima. Njena gluma bila je toliko ubjedljiva da je mogla da nasmije, rasplače i zadivi publiku, često u istoj večeri.
Ljubavni život – između romantike i nezavisnosti
Ljubinka nikada nije stupila u brak, objašnjavajući to riječima: „Pozorište je skup hobi koji traži cijelog čovjeka.“
Ipak, njen ljubavni život bio je pun uzbudljivih priča i romansi. Jedna od najpoznatijih bila je sa Vladislavom Ribnikarom, tadašnjim direktorom „Politike“. Opisivala ga je kao galantnog i šarmantnog čovjeka, ali naglašavala da je njihova veza bila više romantična nego ozbiljna.
– Gledajući me u sentišmentiš ulogama zaljubio se u mene do ušiju tadašnji mladi i lijepi direktor ‘Politike’ Vlada Ribnikar. Eh, kako smo se lijepo provodili, a bogme bio je i galantan čovjek, niko kao on nije umio da me obraduje poklonima. A ja sam tada bila glumica-luksuz, nisam se džabe divila Marleni Ditrih… nije mogao da me kupi poklonima i skupim provodima, ali bila je to zaista lijepa romansa… A tada je cijeli Beograd bio zaljubljen u moje vragolije i nestašluke, pa što ne bi i Vlada Ribnikar, gospodsko dijete… Sad mi je od svega ostala jedna naša romantična fotografija: ja i Vlada Ribnikar u Košutnjaku zajedno s mojom sestrom Pelom – ispričala je ona jednom prilikom.
Pored Ribnikara, udvarali su joj se i mnogi intelektualci tog vremena, uključujući književnike Miloša Crnjanskog i Rada Drainca. Drainac je čak i zaprosio Ljubinku, ali njihova ljubav nije opstala zbog njegovih ljubomornih ispada i pokušaja da je odvoji od svijeta pozorišta.
– Raka je, naravno, uz poeziju, a lijepo je svirao i violinu, znao da se udvara. Mene je čak Raka i zaprosio, a ni ja tada nisam bila neka femka, pa smo bili baš zgodan par, onako mladi i lijepi. Poslije predstave „Skampolo“ sačekivao me s buketom cvijeća ispred Manježa, pa uzmemo fijaker, vozimo se da gledamo mjesečinu u topčiderskoj restoraciji. I gdje sve nismo bili, koliko sam se samo njegovih pjesama naslušala i revolucionarnih govora. Samo laže da mu je „glad bila beskrajna, a ruke večno prazne“, ko u onoj poznatoj pjesmi, znao je Raka da drmne i dobre honorare, a ruke su mu bile najviše zaposlene oko ženskih si*ića i bokova – ispričala je na duhovit način glumica.
Legat jedne dive
Ljubinka Bobić bila je žena ispred svog vremena – talentovana, nezavisna i uvijek svoja. Njeno ime i dalje je sinonim za strast prema glumi i bezgraničnu energiju koja je osvajala publiku.
Danas, njena bista u Kruševcu svjedoči o njenom neprolaznom značaju za srpsku kulturu, dok njene uloge ostaju zlatnim slovima upisane u istoriju našeg pozorišta.
Kako je jednom rekla: „Da sam htjela, mogla sam se udati i za pravog ministra, ali pozorište je moj život“. Upravo zato Ljubinka Bobić ostaje simbol ljubavi prema sceni i umjetnosti, piše Espreso.
BONUS VIDEO:
