Došla je i ta dugo najavljivana promjena vremena. Hladni vjetar donio je pahulja i razbacao ih po ramskom krajoliku kao najbolji umjetnik. Priroda se na svoj osobit način poigrala. Naša ekipa se uputila u foto patrolu kako bi zabilježila te očaravajuće prizore.
Prvo odredište je, a što drugo nego Ramsko jezero i Šćit. Ali to nije sve. Idemo dalje, malo s one strane, s one zapadne. Zaputili smo se uglađenom cestom prema Orašcu. Neizostavno je bilo fotografiranje tjesnaca kroz koji prolazi cesta, „Kršne grude“.
Nastavljamo dalje
U odnosu na prethodno popodne i večer današnji dan je bio prohladan, ali ugodan. Snježni pokrivač od koji desetak centimetara stvarao je poseban ugođaj. Stižemo do prvih kuća u Vlakama, do obiteljskog imanja Stipić.
Mijo i njegov sin Josip su upravo hranili stado ovaca koje se činilo poprilično ugojeno. Kako i ne bi kada je sve donedavno ovdje bilo paše u izobilju. Osim toga, oni su osigurali pune pojate sijenom i više plastova (stogova).
Posebnu pozornost privukao nam je Josip. Mladić od dvadesetak i kusur godina, a tako se sretno osjeća među svojim stadom.
U kratkom, ali srdačnom razgovoru saznajemo da je Josip završio ekonomsko školu u Srednjoj školi Prozor i to s odličnim uspjehom, ali nije želio nastaviti fakultet. Malo neobično na prvi pogled za jednog odličnog učenika. I to ima svoju priču.
„Roditelji su sa mnom razgovarali i davali podršku da nastavim školovanje ne fakultetu. Ja sam nakon kratkog odmora od škole otišao sam raditi u Hrvatsku. Roditelji su podržali tu moju odluku. Hvala im jer su uvije uz mene i uz moju braću Ivana i Antu koji su mlađi od mene. Ivan radi u Hrvatskoj, a Ante je šesti razred u Ripcima. Radio sam na građevini skoro dvije godine. Usput sam položio vozački ispit. Javila se želja za povratkom kući i to sam napravio”, s osmijehom i ozarena lica reče Josip.
Vidjevši kako pažljivo radi oko ovaca i krava, igra se sa svojim psima nije ni čudo da je ta želja za povratkom prevladala.
O svojoj odluci Josip je nastavio: „Vratio sam se jer sam oduvijek volio život na selu i ne vidim se nigdje drugo. Ljubav prema seoskom načinu života i životinjama traje od malih nogu. Ono što me najviše vuče je ta želja da budem svoj na svom. Trenutno imamo 60 ovaca i bit će četrdesetak janjadi i još imamo četiri krave. Planiram proširiti stado i otvoriti OPG.“
S obzirom koliku ljubav i volju iskazuje s razlogom se može povjerovati kako će Josip u tome i uspjeti.
„Bitno je raditi ono što se voli i biti zadovoljan i skroman. Jer ako je čovjek zadovoljan s onim što ima sretan je. To je moja formula života”, zaključio je Josip naš kratki razgovor žureći obavljati poslove oko štale i ovaca.
Dok su on i otac Mijo radili za to vrijeme majka Ana se brinula o kućanskim poslovima. Ona je ta koja pravi, uglavnom za njihove obiteljske potrebe. Ponekad se i ponešto proda ukoliko bude nekog viška. S ovim Josipovim namjerama zasigurno će biti više proizvodnje. Dok smo fotografirali i razgovarali s Josipom Ana je pozivala u kuću onako kako se gosti, susjedi i prijatelji pozivaju u Rami.
Tijekom razgovora Josip je naveo kako bi bila zgoda raditi u tvornici “GS-Rama” na Izlazu te se u isto vrijeme baviti svojim stadima.
Ovakva životna filozofija zaslužuje podršku u svakom smislu i one je osuđena na uspjeh još kada to zagovara ovakav mladić s toliko jakom voljom onda je sve riješeno.
