U nedavnom objavljenom članku gospodina Bajića iznesene su tvrdnje o demografskim prilikama i podrijetlu divljih konja Livanjskog polja koje nisu utemeljene na provjerljivim povijesnim podacima, zbog čega smatram potrebnim dati kratko pojašnjenje i ispravak.
Autor, među ostalim, navodi da je selo Vukovsko „prije Drugog svjetskog rata imalo oko 3.000 stanovnika“. Prema službenom popisu Kraljevine Jugoslavije iz 1931. godine, Vukovsko je imalo 1.099 stanovnika. Ovo je podatak lako provjerljiv u državnim statističkim publikacijama, što pokazuje da se u navedenom članku koriste brojke koje ne odgovaraju povijesnoj dokumentaciji.
Druga središnja tvrdnja odnosi se na to da su današnji divlji konji „napušteni tijekom rata 1990-ih godina“. Međutim, proces formiranja čopora započeo je znatno ranije, kao posljedica mehanizacije poljoprivrede. Kako je već 1981. godine zabilježio geograf i publicist Ivan Lovrić u svom feljtonu o životu na visoravnima iznad Livna:
„Na padinama Cincara i Tušnice već se tada moglo vidjeti skupine nekadašnjih radnih konja koje su seljani, s dolaskom traktora i motornih priključaka, prestali držati u stajama. Život u čoporu postupno postaje njihova nova svakodnevica.“
(Izvor: I. Lovrić, Zavičajni zapisi, “Naša zemlja”, 1981.)
Dakle, postojanje čopora nije posljedica ratnih okolnosti, nego višedesetljetnog socio-ekonomskog procesa koji je započeo sredinom 20. stoljeća, a o kojem postoje novinski zapisi, fotografije i terenski opisi nastali prije rata.
Što se tiče demografskih promjena u ovom kraju tijekom 1990-ih, one su, nažalost, bile bolna posljedica ratnih okolnosti koje su zahvatile sve zajednice na području Bosne i Hercegovine. Upravo zbog toga, osobito je važno izbjegavati generalizacije koje bi mogle upirati prst u kolektivnu odgovornost bilo koje zajednice. Pitanja povijesti i stradanja trebaju se razmatrati na temelju provjerljivih povijesnih izvora, pravno ustanovljenih činjenica i interdisciplinarnih istraživanja.
Divlji konji Livanjskog polja danas su vrijedan dio prirodne i kulturne baštine, sve važniji za turističku prepoznatljivost ovoga kraja. Njihova vrijednost nadilazi političke rasprave i trebala bi biti promatrana kao zajedničko dobro koje zaslužuje zaštitu, stručno upravljanje i promišljenu promociju.
S poštovanjem,
mr. sc. Želimir Čečura, prof.
RTRS / Livanjskim poljem galopiraju konji protjeranih srpskih domaćina
