Dan progonjenih kršćana obilježava se svake godine 8. studenog.
To je dan molitve, sjećanja i solidarnosti s kršćanima diljem svijeta koji trpe zbog svoje vjere u Isusa Krista – bilo kroz otvoreni progon, diskriminaciju, zatvaranja, mučenja, otmice ili društveno isključivanje.
Dan su ustanovile različite kršćanske organizacije i crkve kako bi podigli svijest o globalnom progonu kršćana, koji je po mnogima (npr. Open Doors-World Watch List) najveći u povijesti.
U nekim se zemljama ovaj dan obilježava i pod nazivom „Crvena srijeda“ (Red Wednesday) – dan kada se crkve i javne zgrade osvjetljavaju crvenom bojom, simbolom mučeničke smrti.
Katolička Crkva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini također ga obilježava misama, molitvama i prigodnim događajima.
Prema najnovijem izvješću Open Doors-World Watch list 2025., evo nekih ključnih podataka o progonu kršćana u svijetu. Više od 380 milijuna kršćana je izloženo visokim razinama progona i diskriminacije zbog svoje vjere. Ovo su zemlje u kojima je najveći broj progonjenih kršćana:
- Sjeverna Koreja,
- Somalija,
- Jemen,
- Libija,
- Sudan,
- Eritreja,
- Nigerija,
- Pakistan,
- Iran
Pema gotovo svim relevantnim međunarodnim izvorima-uključujući Open Doors, Pew Research Center i USCRIF (U.S. Commision on International Religious Freedom) – kršćani su danas najprogonjenija vjerska skupina na svijetu, a to je tako, nažalost i u zadnjih dvadeset godina.
U posljednjih 20 godina Nigerija je postala epicentar progona kršćana u Africi, s tisućama ubijenih, otetih i raseljenih zbog svoje vjere. Prema izvještaju organizacije International Society for Cicvil Liberties and Rule of Law, u prvih 220 dana 2025. godine ubijeno je 7000 kršćana, što znači prosječno 35 kršćana dnevno. Jedan od najtragičnijih događaja bio je masakr u selu Yelwata kada je ubijeno između 100 i 200 kršćana, a oko 3000 ljudi je raseljeno. Svakog mjeseca se u toj državi uništi oko 100 crkava. Napade na kršćane i crkve najčešće izvode islamističke skupine Boko Haram i ISWAP i Fulani milicije. Iz dostupnih podataka je razvidno da broj kršćana u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike pao je s oko 13-15% kršćana (1900.-2025.) na manje od 4% danas. U Turskoj i Iraku ih gotovo i nema. Kršćani o kojima govorimo nisu nekakvi legalni ili ilegalni migranti, nego domicilno stanovništvo, odnosno onaj dio kršćana koji su uspjeli preživjeti razne kalifate i islamske vladare, u svojim nekada kršćanskim zemljama na Bliskom istoku.
S druge strane, broj muslimana u zapadnim zemljama raste, kako legalnih doseljenika, tako i ilegalnih migranata. U zapadnim društvima koja su izrasla na judeokršćanskim temeljima, sasvim je normalno da muslimani budu gradonačelnici, gradski vijećnici, premijeri i ministri, te da normalno ispovijedaju svoju vjeru, grade vjerske objekte i sl.
Broj džamija i pripadajućih vjerskih objekata u zapadnoj Europi se kreće od 7000 do 9000. Zapadnjačka društva idu čak toliko daleko da u ponekad uklanjaju okićene jelke na gradskim trgovima jer to vrijeđa osjećaje pripadnika drugih religija, ukidanje svinjskog mesa u školama i sl. U Italiji možete graditi džamije, ali u Saudijskoj Arabiji ne možete graditi crkve niti javno ispovijedati i propovijedati svoju vjeru, slična je stvar i u ostatku islamskog svijeta. Ilegalni migranti su od Švedske napravili zemlju “slučaj“, što je gotovo nevjerojatno za povjerovati, jer se radi o najnaprednijoj državi u ekonomskom i socijalnom smislu. Svojevrstan progon kršćana se događa i u zemljama zapadne Europe, teroristički napadi raznih pojavnih oblika (eksplozije, ubojstva, organizirane bande za seksualno podvođenje mladih djevojaka svijetle puti (grooming gangs) paljenje crkava i sl. U Francuskoj je službeno zabilježeno 140 pokušaja paljenja crkava u razdoblju od 2020-2024. godine. Generalna skupština Ujedinjenih naroda je proglasila 15. ožujak međunarodnim danom borbe protiv islamofobije, međutim, ta ista skupština nije odredila nikakav dan za borbu protiv kristofobije, iako su, kako sam ranije navela, kršćani najprogonjenija vjerska skupina na svijetu u zadnjih 20 godina.
Za kršćane u Nigeriji i njihovu tragičnu situaciju na zapadu ne vlada nikakav interes, nema prosvjeda, nema Grete Thunberg niti flotile koja pristiže u pomoć, nema čak ni famozne američke organizacije Black Lives Matter (BLM), nema novinskih tekstova kako lokalnih tako i svjetskih novinskih kuća. Oni jednostavno nisu „atraktivne“ žrtve. Ovime ne želim da se umanji tragična situacija palestinskih žrtava rata, osobito djece i nemoćnih. Važno je iznijeti na vidjelo sve žrtve. Svaki dan u europskim metropolama mogli su se vidjeti prosvjedi za potporu Palestincima, te su u iste, osim muslimana uključene razne ljevičarske udruge, LGBTQ i woke aktivisti. Tako to izgleda u demokratskim društvima. S druge strane je gotovo nemoguće i zamisliti da npr. nekolicina Filipinaca (katolika) koji rade u Saudijskoj Arabiji da iziđu na ulice Rijada, da im se pridruže razni aktivisti lijeve provenijencije te da svi zajedno protestiraju protiv zločinačkog ubijanja kršćana u Nigeriji, da tijekom protesta razbijaju ulice i izloge. To je gotovo nemoguće u svakoj od islamskih država. Čak i kad se navode egzaktni podatci i činjenice, nije isključeno da vas se zbog toga nazove islamofobom. Termin je postao gotovo kao mantra za sve i svašta, najčešće neutemeljeno etiketiranje. Zašto sve nevine žrtve ne vrijede jednako?
Za nas kršćane se približava vrijeme adventa, te ovim tekstom želim pozvati na molitvu za sve žrtve, osobito za progonjene kršćane u svijetu. Osim molitve, možemo se preko lokalnih župnika te naših biskupa informirati na koji način pružiti pomoć, možemo pisati, govoriti i svjedočiti o njihovoj patnji. Možemo uskratiti sebi nepotrebnu kupovinu, te taj novac preko crkve i crkvenih organizacija poslati ugroženima. Njihova žrtva neka nas ne ostavlja ravnodušnima, nego potakne da vjeru živimo djelima, a ne samo riječima…
R.I./Tomislavcity
Objava Više od 380 milijuna kršćana izloženo je visokim razinama progona i diskriminacije zbog vjere – koliko znamo o tome? pojavila se prvi puta na Tomislav City.
