Veličanstveno Buško jezero je voda koju svakako treba posjetit

RIBIČKI JE GRIJEH NE BACITI UDICE U BUŠKO JEZERO I TAKO PROPUSTITI DIVLJU, IZAZOVNU AVANTURU KOJU BUŠKO JEZERO ZNA UPRILIČITI.

Roba ne možeš kupiti, moraš ga stvoriti… a Buško jezero je u stanju ribiča napraviti svojim robom. I to bez milosti i iz prve.

Jer, prvi susret sa ovom divotom vode je nevjerojatan i nezaboravan. Kao prvi poljubac sa prvom ljubavi, pamti se trajno.

Poslije ‘prve doze’ Buškog jezera u vašu plavu krv ribičku teško ćete se othrvati drugoj, trećoj… stotoj dozi toj prokleto ovisnoj i neizliječivoj ribičkoj slasti.

Upravo su to simptomi ‘robovanja’ ovoj golemoj akumulaciji koja se i na Google Earth lako vidi.

Površina Buškog jezera je blizu 60 km2 .Ukupna zapremnina akumulacije je skoro 800.000.000 m3. Da, da, dobro ste pročitali, osamstotina milijuna kubika vode. Čini se kako ovdje za svakog stanovnika Europe ima kubik vode ili, 800.000.000.000 L što je 100 L vode po glavi svakog stanovnika planete.

Buško jezero je gigant akumulacija čije, prostorno, 2/3 pripadaju gradu Tomislavgrad a 1/3 pripada gradu sira, Livno.

Ipak, ribički je koncesionar jedan i zove se gosp. Jugoslav Brdar.  Čovjek koji će na najbolji mogući način, zajedno sa ribočuvarskom službom, ovo čudo od vode itekako staviti na svoje noge. Prvi rezulati su jasno vidljivi i ne nazire se kraja ovom turističkom potencijalu. Polako,polako… nismo za danas. I planeta se polako okreće ali, nezaustavljivo ide. Toliko od mene onima koji na dalekim i daleko lošijim komercijalnim euro vodama traže kruha povrh svoje pogače. Buško jezero je u svakom pogledu nestvaran svijet i poklon svima na uživanje. Ovdje nikako ne možete osvojiti Jackpot za katastrofe jer, čim ste ovdje u plusu ste. Slažem se,lijepo je svuda otići kako bi guza vidjela puta i stekla nova iskustva. O tomu nema priče ali, doma je najljepše. Ta, koja se akumulacijska voda može uspoređivati sa Buškim jezerom koje spava u Bosni srebrnoj?

Ebro, najveća rijeka Pirinejskog poluotoka na koju svi hrle je na račun riba brzo došla do uha ribiča samo iz razloga jake reklame. Buško jezero je jedna od najvećih akumulacija Europe u kojoj također dišu monstruozno velike ribe. Sve što je tamo i ovdje je. Samo treba doći, sjesti u čamac i ožeži po jezeru na kojemu se,metaforički rečeno, možeš izgubiti.

Dovoljno je da se jedan meštar za Soma ili Šarana poslika sa ribama koje domaći ribiči počesto gledaju u vodi-gotovo je!

Ako ste mangup ribolova jamčim da ćete doći okušati se na vodi za koju neki,kad ju prvi put vide,misle da je more.

O’ daaa, taj divni svijet vode iz kojeg isijavaju trenuci biblijskog počela i zrače ljepotom. Vaši rbički snovi vas ne trebaju nositi dalje od ove oaze koja otvara sve čakre i hrani dušu kao grlica svoje mlade. Svo ozračje odiše onom velebnom moći iskona. Taj divni, divni svijet, ta poezija vode uz koju se jutrima lako budimo i sjećamo boja kad sviće dan. Onih boja kad prasne Sunce i zrakama oboja teško preglednu vodu boje svijetlog Bitter Lemona koju netremice gledate. Vodu preko koje se vjetrovi svađaju, vodu koja šumi kao more, vodu koju slušate kao kas konja čiji valovi udaraju od kamenite obale ili lizu i rasplinjuju se po plićinama ledinama. Tamo, u daljinama, pase blago a nebom lete ili vodom pršte tisuće močvarica. Da je sva ova voda kakva zelena poljana onda bih zajahao Zekana, divljeg konja sa Cincara i igrao se Džingis Kana pa neka ne znam jahati. Zajašio bih ga makar se prebio kao letva. Ovo je vodena ‘stepa’ gdje iz jednog glasa možete šaptati vodi, nebu i planinama i to sa sred jezera, iz čamca koje je koncesionar pribavio za sve užitke na jezeru. Tu sam svoj na svomu zapravo, kad sam na vodi u svom sam tijelu. Nekima se ta šaptanja i usliše i ovjenčaju se ribičkim lovorikama. Jer, kad vodi daš dušu i srce neće te izdati i ostaviti kao oni što lome živote i ostavljaju žive rane koje se nedaju zalizati. Voda je magija koja liječi. Održava život uopće, mije nas, kupa, poji i veseli. I Ivan Krstitelj je Krista zaronio u vodu i krstio ga, vodom ga oprao od svega.

Voda je moć, voda je sve…

Nije glečer iz arhaika…

Buško jezero samo na oko izgleda kao arhaično glečersko jezero ‘ogrnuto’ planinama sa kojih brije mrzla starinska bura od koje vam vrh nosa pocrveni kao notornom alkoholičaru. Da zimi uz ovu vodu i ‘derete’ rakiju nećete ju ni osjetiti jer ovo je posebna ugoda čistoće kompletnog podneblja. Istinski proizvod Made in Bosnian čijeg se zraka brzo nadišete i još brže ogladnite. Svo zlo brzo ispari iz vas. Dojmljiv je prizor kad snijeg pokrije planine iz okružja jezera. Posebno kad zabijeli planinu Kamešnicu koja je granica između RH i BiH. Naravno, samo na papiru. Taj čisti, nevini snijeg, je bijel kao stručak ljiljana sa Prve Pričesti. To nisu daleki snijegovi Aljaske i Kanade već snijegovi napaćene zemlje, naše dobre Bosne i Hercegovine. Toliko si lijepa BiH.

Biti ribič spiner ili statičar a ne loviti na Buškom jezeru je manjak kockica u skoro gotovom mozaiku. Čovjek je tu sakupio vodu u milijune kubika a voda se sama oblikovala u čaroliju pred kojom nitko ne može ostati ravnodušan. Pogotovo kad se Sunce u izlazak ili Mjesec kupaju u bonaci vode. Takve slike oduzimaju dah, jednostavno Nirvana.

Sve što ste usudili sanjati o hard spin ili stacioniranom ribolovu ovdje možete doživjeti. Sve, osim onih koji su došli po meso, jer takve ne ljubi ni voda ni riba. Koncesionar vode je, uz pomoć ribočuvara, glatko i trajno ukinuo masakr ribljeg fonda svim zabranjenim sredstvima i alatima. Nema više one podle, kukavičke, pljačke vode i ‘privrednog’ ribolova pod plaštem noći. Jer, red je-red. Gotovo je, Amen! A to se na udici itekako osjeti, itekako…

Ribolov nije beskrajno strpljenje!

Kineska poslovica kaže; Onaj koji vjeruje u oružje loš je vojnik.

Poslovica stoji ali, moj trojac se ipak dobro ‘naoružao’ protiv protivnika kojega niti vidimo a niti čujemo. Dođe polako, tiho i nenadano kao godine. Stvori se kao lupež u mraku. Profinjeniji je od igrača pokera. Ne da se čitati tako lako. Tjera vas da razmišljate van konvencionalnih ribičkih okvira. Njegovo kljucanje varki jednako je kratkom zvuku Morseove abecede slova ‘i’…tit-tit. Tu mu trebate zadati posljednji ‘Sicilijanski poljubac’. U suprotnom ćete potezati ‘praznu’ varku. Nije da je toliko složeno ali, on se zove Smuđ Buškog jezera pa nije ni tako jednostavno. U redu je kad riba radi, kad ide. Ali, znamo mi kako je i kad ne ide. Pogotovo nije lako zakucati trofejnu ribu. Podlac je to svoje vrste kojeg treba ‘namirisati’ i nasaditi na udice i to na Buškom jezeru, vodi čije su dimenzije impresivne veličine. To je vodeni prostor u kojem su pretežno svugdje jednake šanse za udar Smuđa o udice. Doduše, tek okvirno se znaju ‘pošte’ kuda ‘patrolira’ u potrazi za ribicama ali,sigurno ima boljih mjesta od provjerenih lokacija. Samo, treba ih tek detektirati i mapirati na 55 km2 vode. To je posao koji zahtjeva trud i vrijeme.

Koncesionar je osigurao opremljene čamce i to za nikakve pare pa ćemo se u potrazi za Smuđem kratko igrati Captain Ahab. Njega je demolirao Moby Dick a ovdje to može napraviti Som. Bože sačuvaj koliki su, da ih ovoga ljeta nisam vidio te ribe ne bih vjerovao da su toliki. Ovaj put ih zasigurno nećemo juriti. Na te crne ‘grede’ Buškog jezera ćemo udariti drugi put malo drugačijom ‘artiljerijom’. Tu smo isključivo zbog Smuđa. Pa kom’ opanci,kom’-obojci. Jer, megdan je megdan…

Ribolov naš svagdašnji daj nam danas, sutra, uvijek…i u grobu.

‘Igračke’ sa kojima sam se odlučio zabavljati napravljene su od silikona i to u svim bojama i dužinama do 15 cm. Imam sve, zlu ne trebalo. Ipak,prvi izbor, usprkos šarolikoj paleti ‘gume’za ‘Vampira’, je silikon čija je struktura finija od humanog silikona za uljepšavanje. Izbor “gume” je, ni manje ni više nego opaka Monarch Dok paleta silikona. Kolačići tipa Ziggy, Trigger, Trouty Shad i ekipa sličnog designa su varke na za koje držim da će “Vampir” jurnuti za njima. Pod vodom predu finije od sijamskog mačka.

U potrazi za Smuđem, tom divnom ribom, odlučili smo skrenuti van utabanih odredišta. Zapravo, otisnuli smo se na pučinu kako bi na slijepo ispipali teren. Uzdamo se u mahnitu upornost, valjan izbor ‘gume’ i tehnike potezanja koje bi lako mogle ‘poljubiti’ Smuđa ili, Smuđ tehnike. Ne nadamo se baš opetovanim udarima riba ali, koliko toliko se uzdamo u našu korist. Na kraju, ne bude li kako smo za dana zamislili smjesta se vraćamo na provjerene lovne kote.

Kad te moja rode, udica-ubode…

Računamo kako ćemo nabasati na bar jednog-dva smukija pa gdje nabasali da’nabasali. Ta nije smuđ Buškog jezera Goriyo, nevidljivi duh iz japanskog folklora a nije nije na suhu.Tu je u vodi, ispod nas. Pitanje je sata kad ćemo se ‘sukobiti’sa njim.

Međutim, kljucajući varkamama u ništa, brzo smo izvukli zaključak kako slušamo ABBA i za dana bacamo džaba. Za tako kratko vrijeme na vodi čak ni u mašti varkama ne možemo prošuškati poprilično zatravljeno dno jezera jedne od najvećih akumulacija u Europi.

Brzo smo se sračunali i odustali od dnevnog pogona na Smukija. Tim više što svi provjereno znamo kako “Vampir” tuče u zoru ali, najviše se uzdamo u noć koja se hvata sat iza sumraka. Isto tako znamo kako su ovdje Smuđevi najaktivniji kroz period Travanj-Lipanj ali,sad su dva zadnja dana Listopada. Dakako, pomno smo poslušali i domaće ribiče koji ozbiljnije love Smuđa. Team “Konzervaši”, ojačan sa ozbiljnim veteranom Begijem, spreman je “sukobiti” se tom profinjenom ribom i to kroz dvije zore te dva malo duža termina sumrak-noć. Usko Vijeće Staraca team-a “Konzervaši” je u sekundi preciziralo udarne trenutke na Smuđa. Samo da nas ne ozlogrdi bura koja se provlači između Cincara i Tušnice pa se sjuri sa Korićne i izvalja jezero.Bude li tako “obrijati” će nas na suho i dobro smočiti vodenom “prašinom”. Zapravo,u ovo doba na otvorenoj vodi zna biti toliko hladno da vam ribolov, usprkos dobrom ulovu i pristojnoj odjeći, itekako zna prisjesti. Drugi put ćete,za takvog vremena, dobro promisliti hoćete li na vodu ili nećete. Trenutne ribičke nade u doista kratkim minutama aktivnosti Smuđa se polažu oko provjerene “pošte” kod maloga otočića. Otočiću sam odmah dao ime Otok Nade. Tako je i bilo. Prvoj buri se nismo pokorili i dobili smo ribe upravo oko novoimenovanoga otočića Nada. Međutim, ribe su kratko radile,ne duže od dvadesetak minuta. Ali radile su po buri zapravo, radile su na valovitoj vodi što se obistinilo za dvije zore i prvu noć. Drugu noć je bila prava bonaca vode i ribe na par pozicija nisu primale nikakvu varku.

Naš dvodnevni ali, u satnici vremenski ekstremno kratak ribolov je zbog obveza završio u Ponedjeljak i to dobro prije izlaska sunca. The end do druge prilike.

Sve u svemu smo zadovoljni sa ribolovom koji u ukupnom broju satnice nije trajao duže od 3-4 sata. Posebno smo zadovoljni sa dočekom koncesionara gosp.Jugoslav Brdar,njegovom desnom rukom, ribočuvarem Davorom K. te Marijo Mihaljević koji će uz spomenuti dvojac biti armatura za nadolazeći ribički i ine vrste turizma na ovoj doista izuzetnoj vodi koju nesumnjivo čeka budućnost kakvu zaslužuje. Rad i ulaganja, uz potporu onih koji prepoznaju djelatnost, se uvijek višestruko isplati na dobrobit svih koji tu rade i žive te svih koji onih koji dolaze odmoriti se uz ovo čudo od vode.

Dobro, jezero je skoro kroz cijelu godinu pokriveno grupama stalnih ribiča te ribičkim izletnicima koji ne mogu odoljeti ovoj vodi. Vodi koju okom ne možete tako lako sagledati i načuditi njenoj veličini. Ipak, ukupni turistički potencijal vode i podneblja je golem poput samog Buškog jezera.

Druga stvar kojoj se također nećete načuditi su i više nego pristupačne cijene ribičkih godišnjih i jednodnevnih karti te kompletna usluga od strane koncesionara gosp. Jugoslav Brdar. Osim toga tu je i vrhunska usluga obiteljskog restorana Rustikana. Naš Marijo Mihaljević, osim što je vlasnik prepoznatljivog ugostiteljskog objekta ovog podneblja, je i ribič koji će vas nesebično uputiti ili odvesti na vodu. Sve je kako treba biti.

Naposlijetku, kad napustite Buško jezero budite sigurni da će vam ta voda i dobri ljudi već prvo jutro osvanuti u mislima. I tako stalno.

Nije mu lako odoljeti, nije ne. Već za prvog dolaska vas porobi, zarazi svojom veličinom i ljepotom. Prostre se ispred vas i ponudi vam svoje tajne koje trebate otkriti na njegovoj vodi, na njegovom ravnom i poprilično zatravljenom dnu na kojemu drijemaju ribe sa kojima bih se svi itekako željeli poslikati. Buško jezero zasigurno nije škotski Loch Ness ali, vjerujte mi na riječ, ima svoja “čudovišta” koje bi svi željeli zakucati o svoje udice. Pogotovo kad je riječ o Somovima. Jer, čini mi se, kako se nitko nije ozbiljnije posvetio tim ribama u ovoj vodi. Osim toga, sad su i moćni čamci legitimni na vodi. Pitanje je dana tko će od meštara za Soma prvi upornije zabućkati po vodi i okititi se lovorikama.

Dobro došla si u moje stihove, i baš je lijepo što si tu.

I da, skoro sam zaboravio. Sramežljivo ću napisati kako je u jednoj odmjerenoj kontri Iveku Junioru nekako ‘pukao’ FC 0,45 mm.

Međutim, po Ivekovoj drugoj jačoj kontri taj FC 0,45 mm je opet ‘pukao’ na kao zdravo a to ne stoji. Forenzički team “Konzervaši” je drugi put studioznije pristupio pregledu i analizi kvalitetnog FC-a te donio zaključak kako jasno vidljivi ‘ožiljci’ na potrganom FC-u odgovaraju ribi koja ima izuzetno oštre i brojne zube. Ihtiolozi kažu kako riba te vrste na obje čeljusti ima između 600 i 750 ,što većih što manjih, zuba. Ribu te vrste ribiči zovu Štuka.

Takvo što dođe sa ikrom na ptičjem perju, na nogama čaplji ili ta ikra i mlađ ponekad padaju sa kišom. I tako…

Vidiš ti to.

Naravno, uskoro na You Tube kanalu Praktični ribolov pogledajte ribolov Smuđa na Buškom jezeru iz video perspektive.

Voli vas Boki