HDZ 1990 se ne može smatrati oporbom jer ima ministra u Vladi FBiH, a na državnoj razini uglavnom djeluje zajedno sa Čovićevim HDZ-om BiH.
Američki veleposlanik Michael Murphy nedavnom posjetom Mostaru i razgovorima s čelnicima ključnih hrvatskih oporbenih stranaka barem na trenutak razbudio uspavano hrvatsko javno mišljenje i potkrijepio nadu u ‘američki projekt’ okupljanja razjedinjene hrvatske opozicije u suprotstavljanju moćnom HDZ BiH.
Podsjećamo, nedavno se Murphy susreo s vođama HDZ-a 1990, HNP-a, HRS-a, HDS-a i Čapljinske nezavisne stranke, Ilijom Cvitanovićem, Ivanom Vukadinom, Slavenom Ragužom, Ivom Tadićem i Perom Previšićem.
Politička i analitička zajednica je bila uzbuđena, jer je općeprihvaćeno da kada se Amerikanci umiješaju, nešto veliko se događa.
Nedostatak oporbe
Međutim, brzo je uslijedio pad. Nikakve značajne promjene nisu obećane, ni veleposlanik Murphy ni vođe hrvatskih oporbenih stranaka nisu dali previše komentara o sadržaju i ishodu sastanka u Mostaru.
-Veleposlanik Murphy se sastao s vođama stranaka HDZ-a 1990, HNP-a, HRS-a, HDS-a i Čapljinske nezavisne stranke kako bi razmijenili mišljenja o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, razgovarali o važnosti jačanja demokracije u BiH i stvaranju uvjeta za ekonomski napredak, te hitnoj potrebi za provedbom reformi ključnih za integraciju BiH u euroatlantske strukture, priopćeno je na platformi X iz Veleposlanstva SAD u BiH.
Ovaj sastanak je održan u vrijeme kada su odnosi između HDZ-a BiH i Veleposlanstva SAD u BiH bili na najnižoj točki, zbog projekta ‘Južna interkonekcija’.
Poznato je da su stavovi i mišljenja hrvatske oporbe u BiH potpuno suprotni od tvrdih pozicija Dragana Čovića i njegovog HDZ-a BiH. Cvitanović, Raguž, Vukadin, Tadić i Previšić predstavljaju idealne sugovornike za Amerikance. Međutim, njih zajedno nije u stanju zaustaviti Čovića i razum prenijeti do njega.
Sporna Južna interkonekcija možda je jedino važno političko pitanje na kojem se HDZ BiH i hrvatske oporbene stranke snažno suprotstavljaju.
Postoje mnoge druge teme koje otkrivaju surovu stvarnost nedostatka istinske oporbe u hrvatskom političkom pejzažu.
Zagreb i Čović
-Kvalitetna i prava oporba politici koju provodi HDZ BiH mora biti prisutna u zakonodavnim tijelima i izvršnoj vlasti. Dok se podržava sve što traži HDZ BiH, uvijek ću radije podržati original nego loše kopije lošeg originala. Nemamo istinsku hrvatsku oporbu, jer je HDZ 1990 u Vladi FBiH, imaju ministra, a tu vladu podržava i Hrvatski narodni pomak, više puta je upozorio na čudnu politiku tih stranaka Slaven Raguž iz HRS-a.
Raguž je dodao kako Dragan Čović ‘najmanje predstavlja narodnu politiku, većinom predstavlja politiku establišmenta koji ga je iznjedrio kao političkog lidera, a svi znamo da je to politički establišment koji smo naslijedili od bivšeg komunističkog sustava’.
Bivši hrvatski oporbeni general, umirovljeni general HVO-a Živko Budimir također ukazuje prstom prema službenom Zagrebu, ali i prema hrvatskim ‘trbuhozborcima’ u BiH.
-Mislim da nemaju pravu opoziciju unutar hrvatskog naroda u BiH i to će potrajati dok god podrška HDZ-a Republike Hrvatske ostane ista kao i do sada. Dragan Čović je vrlo vješt političar, inteligentan i obrazovan, iskoristio je svoje sposobnosti da potpuno eliminira oporbu u BiH, pretvori njihove predstavnike u svoje trbuhozborce ili glasnogovornike, poručio je Budimir.
Oslabljeni i dezorijentirani
Hrvati u BiH su ‘oslabljeni i dezorijentirani’, prisiljeni su uza zid, njihova politička snaga je smanjena, nemaju volje za radikalnim promjenama i stoga nemaju odlučnu i ujedinjenu opoziciju.
Sve se svodi na Izborni zakon i ‘udruženi’ sukob s političkim establišmentom u Sarajevu. Hrvatska oporba u BiH se sužava na isključivo nacionalne kontekste, nekoliko županija i općina. To su zapravo stranačke infrastrukture županija i općina čija je središta nalaze u manjim općinama i gradovima.
Paradoksalno je da se najmanje čuje zajednički glas pobune oporbenih lidera protiv HDZ-a BiH, osobito kada je riječ o Izbornom zakonu, separatizmu Milorada Dodika, dominaciji sarajevskog establišmenta pa čak i o općim odnosima između Hrvata i Bošnjaka.
Čini se kao da se hrvatska oporba zadovoljava regionalnom političkom borbom dok neke stranke u ime navodnih viših nacionalnih interesa pristaju surađivati i trgovati s HDZ-om BiH pod vodstvom Čovića.
Jedino se Slaven Raguž i HRS ponašaju kao istinska, dosljedna hrvatska oporba na višoj federalnoj razini, bez obzira podržavali njihova stajališta ili ne.
U takvoj zbrci, čak ni Amerikanci ne mogu pomoći, pa stoga nemaju svojeg favorita ni pokretača eventualnih promjena u hrvatskom političkom krajoliku.
Dnevni.ba
Izvor: ( relax-portal.info / Mostarski.info )
