Ovo je tema o kojoj se nikada nije učilo u školama iako su gradovi u Hrvatskoj i BiH od saveznički bombardiranja doživjeli najveće uništenje, te velike žrtve u prvom redu civilne. Glavni odgovorni krivac za ova bombardiranja je Josip Broz Tito jer su činjeni na njegov zahtjev! Josip Broz Tito je u prosincu 1943., generalu Wilsonu poslao poruku da bi bilo korisno ako bi „hitno izdao naredbu“ bazama u Italiji „da počnu s bombardiranjem ciljeva koje će naznačiti“.
Danas se ipak može pronaći adekvatna literatura koja opisuje te događaje. Nažalost, krug ljudi koji se za takvo što interesira prilično je uzak zbog opće neinformiranosti. Zahtjeve za bombardiranje ciljeva u NDH saveznicima odašilje Josip Broz Tito, uz detaljne karte sa ucrtanim ciljevima. Bombardiranje se vršilo takozvanom ”Tepih” tehnikom, koja je bila krajnje neprecizna, te je prouzročila brojne žrtve, budući da su cilj i područje oko njega zasipani enormnom količinom teških bombi od 200 pa do 500 kilograma.
Na Duhove 1944. godine, (28. i 29. svibnja) Livno je pretrpjelo najveće razaranje u svojoj povijesti. Iako praktično nebranjeno (bez ikakve protuzračne obrane), američki (više) i engleski (manje) zrakoplovi, protivno svim međunarodnim konvencijama, istresli u ta dva dana svoj smrtonosni i razarajući teret na Livno. Teški bombarderi (četveromotorni Iiberatoriu) tepisima velikih bombi bombardirali su naš grad s jedinim ciljem: Livno što više razoriti. Glavni pravac udarnog tepiha bombi je išao od zapada Prikorike, most na Bistrici, Žitarnica, Karanfilka i prema Ćefinom brigu… Sravnjen sa zemljom je bio cijeli centar grada, Građanska škola, most, Gotovčeva kuća, zgrada Kotarske oblasti, zgrada HGD-a ”Dinara”, džamija Perkuša,.. i još bezbroj zgrada. Poginulo je i ranjeno preko 200 građana civila.
Žrtve bombardiranja bili su isključivo civili (starci, žene i djeca), tako da osim razaranja grada nije bilo nikakvih vojnih učinaka. Bombardiranje Livna izvedeno je protivno svim tada važećim međunarodnim konvencijama koje se odnose na pravila rata. Naime, još je u uvodu Petrogradske deklaracije (1868.) izrečeno da je jedini opravdani cilj borbe u ratu da se oslabe vojne snage neprijatelja. Ali kako povijest piše pobjednik, zaboravljaju se svi slučajevi kršenja ratnog prava s njegove strane. Ni najveći moralisti nisu previše raspravljali o bombardiranju Dresdena (u kojem nije bilo vojnih ciljeva), kad je poginulo oko 130.000 civila.
Iviješće 758. bombarderske eskadrile, Misija 48. pri glavnoj zrakoplovnoj bazi u Italiji tada je išao ovako:
” Livno razneseno u komadiće, otpora nije bilo, ni protuzračne obrane. Misija uspješno okončana…..”
Izviješće saveznika o zračnim napadima na Livno
Svi smo dakle označeni kao fašisti. Svako biće. Svaka nacija u Livnu. Sve se imalo sravniti. Među ostalima prilikom bombardiranja Livna tada su poginuli: Ivka Vujanović (1870.), Pava Marjanović (1875.), Jozo Trboglav (1877.). Kata Liović (1886.) i kći (pronađene u ruševinama zagrljene), Stipo Bagarić (1884.), Jozo Konta (1885.), Ljuba Konta (1890.), Luca Bagarić (1887.) … Dakle, zaista, samo starci, žene i djeca. Apsurdno je, ali i za ovakve čine dodjeljivane su medalje za hrabrost.
Pamte se i danas priče očevidaca kako je taj dan prepuna, ko šipak, pećina ispod Veis kule poslužila kao sklonište. Bombardirani su Bosanska Krupa, Prijedor, Banja luka, Drvar, Knin, i na kraju Livno. Toga dana, na Duhove, 29. svibnja 1944. godine, bačeno je 540 tona bombi.
Na povratku sretni i nasmijani članovi posade, među njima i poručnik navigator Edmundo Pizzarello, poručnik 759. bombarderske eskadrile. Dojučerašnji fašist. Sada antifašist. Kojem ženevske konvencije niti zabrana granatiranja civilnih objekata ne znače ništa.
Misija OK !
Komunističkizločini.com
