Život piše filmske priče, pogotovo u ratnim okolnostima, kao što je to bio slučaj i u Domovinskom ratu. Jedan od junaka tog vremena, Ante Baković, dao je svoj život za svog prijatelja Martina Paponju. Martin danas živi povučeno u Hercegovini, s mješanim osjećajima kada se prisjeti 1. srpnja 1992. godine.
Odrastao je u Mokronogama kraj Tomislavgrada, uz rijeku Šujicu, zajedno sa svojom obitelji. Studirao je matematiku i fiziku u Mostaru, ali se ubrzo priključio hrvatskim policijskim postrojbama nakon što je otišao u Hrvatsku 1990. godine. Bio je dio Jedinice za posebne namjene Kumrovec i sudjelovao u važnim akcijama na početku rata.
Ante Baković je bio hrabar i pošten čovjek s izraženim osjećajem za pravdu. U akcijama je uvijek vodio kolege, štiteći ih kao mlađeg brata. Njegova hrabrost nije pošteđena ni u najopasnijim situacijama, a život je dao za Martina Paponju 1. srpnja 1992. godine.
Martin Paponja, koji je preživio taj tragičan dan, sa suzama govori o hrabrosti svog prijatelja Ante Bakovića. Njih dvojica prošli su kroz mnoge teške bitke zajedno, ali najveće herojstvo Ante je pokazao tog kobnog dana u Dubrovačkom zaleđu.
Cijenjeni su kao heroji i vitezovi hrvatskog naroda, a njihova priča ostaje kao podsjetnik na hrabrost i ljubav prema domovini. Ante Baković je dao najveću žrtvu za prijatelja, postavši simbol hrabrosti i požrtvovnosti u vremenima rata.
Izvor: ( tomislavcity.com / Mostarski.info )
