Zlatko Dalić sudjelovao je na proslavi 30. obljetnice Pokreta za život Biskupije Krk. Govorio je tim povodom koliko mu znači vjera.
“Bog me je stavio na pravo mjesto, zahvalan sam mu na tome”, rekao je izbornik tim povodom.
“Kad sam odlazio od kuće, roditelji su nam rekli: “Nemoj nas samo osramotiti”. Kada sam odlazio od kuće, zadao sam si cilj da uspijem. Imao sam puno teških situacija u životu, ali vjerovao sam, bio ustrajan, pošten, skroman, na kraju mi se to vratilo.”, rekao je između ostalog.
Obitelj iznad svega
Poniznost je jedna od njegovih formula.
“Kad smo pobijedili Argentinu, spontano sam izjavio da sad moramo stati ponizni i skromni. Tu riječ ponizni mnogi krivo shvaćaju. Ona ne znači da se trebaš dati nekome poniziti, već znači da moraš biti skroman, sve drugo respektirati, poštovati, ali vjerovati u svoju snagu.”
Još je rekao i ovo:
“To srebro će ostati uvijek zapamćeno, ali najvažnije je da je te 2018. hrvatski narod opet pokazao zajedništvo. Nakon toga djeca su počela nositi dresove Mandže, Modrića, Perišića, ne kao prije kad su im roditelji kupovali Messija i Ronalda”.
“Nadam se da ćemo u Kataru opet Hrvatsku učiniti ponosnom. Vjernik sam, uzdam se u Boga, dat ćemo sve od sebe, igrati s ponosom za svoj narod. Bilo bi lijepo ponoviti 2018., onaj doček kada samo sedam sati putovali od aerodroma do Trga. To je bila Hrvatska naših snova, onakav kakav treba uvijek biti. Da se svi držimo zajedno.”
Ispričao je okupljenima jednu zgodnu anegdotu kada je 2018. godine dobio nagradu za komunikatora godine.
“Došao sam kući i supruzi rekao za nagradu, a ona je rekla: “Pa tko je baš tebi dao nagradu, ti stalno šutiš?” Istina, kad sam u društvu nisam nikad među glasnijima i onima koji najviše govore, ali eto, dali su mi tu nagradu, haha…”
Spomenuo je i Ćiru:
“Kad sam postao izbornik, Ćiro mi je rekao: “E, sad si ti glavni, moraš na igrače galamiti, vikati, biti agresivan, tjerati ih na treninzima”. No, ja mu kažem: “Šefe, prošlo je to vrijeme takvog odnosa s igračima. Njima sad moraš pokazati respekt, ovo su nove generacije koje traže komunikaciju. Ja sam prepoznao tu situaciju, iako sam u početku trenerske karijere nekad bio bahat, drzak, pa mi se to obilo u glavu. No, naučio sam na greškama, ispravio to.”
Otkrio je da su mu franjevci bili prvi susjedi u Livnu, da je uz njih odrastao, proveo djetinjstvo i tako od malena postao veliki vjernik.
Nedavno je hodočastio čak 120 km od Livna do Međugorja.
“To je bila moja zahvala Bogu za sve što mi je dao.”
Govorio je i o specifičnosti Hrvatske u pogledima prema vatrenima.
“U Hrvatskoj je često krajnost, ili smo u euforiji, ili je sve loše. Nema sredine. Tako je i meni bilo u ovih pet godina na klupi. Previše je zlobe, jala među onima koji ne vole reprezentaciju. Ne zaslužujemo zvižduke zbog jednog poraza, kao što je to bilo protiv Austrije u prvom kolu Lige nacija. Kasnije smo nanizali puno pobjeda, slavili i protiv svjetskih prvaka Francuza, plasirali se na Final four Lige nacija. I među navijačima je nastala euforija. No, i u euforiji moramo biti staloženi, normalni, ostati na zemlji.”
Spomenuo je Kalinića, Rebića…
“Zbog nekih odluka ni danas nisam sretan, ali morao sam ih donijeti. Ja sam odlazak jednog igrača teško podnio, jer sam to smatrao i svojim neuspjehom. No, ta odluka je morala biti takva. U tih pet godina na klupi vatrenih morao sam eliminirati igrače koji me nisu slijedili, za dobro cijele reprezentacije.”
Obitelj?
“Obitelj je za mene stup svega. Da nisam imao podršku supruge kad sam otišao u strani svijet, u Saudijsku Arabiju, ne bih uspio. Bio sam šest i pol godina vani, djeca su bila tinejdžeri, i u tom trenutku moja supruga držala je sva četiri zida kuće. I ja sam radio greške u životu, nisam ja svetac, daleko od toga. No, u tim teškim trenucima nalazio sam podršku u obitelji, u supruzi, djeci.”, rekao je Dalić.
Autor:Dnevno.hr/P.V.
