Od posljedica teške bolesti u Njemačkoj je preminuo umirovljeni pukovnik HV-a Robert Brešić, sudionik brojnih akcija u obrani Hrvatske i BiH.
Pukovnik Brešić preminuo je dan uoči 55. rođendana (24.02.1969. – 23.02.2024.)
Do početka rata Robert je živio u Njemačkoj. Rođen je u Livnu 1969., a po majci porijeklom iz novošeherskog kraja u BiH. Na početku agresije na Hrvatsku vratio se u Domovinu, prošao veoma zahtjevnu diverzantsku obuku i postao pripadnik Samostalne uskočke satnije Hrvatske vojske.
Pukovnik Brešić je sudjelovao u mnogim diverzantskim akcijama na području Hrvatske. Jedna od njih je bila i akcija “Batinski most” kada su hrvatski diverzanti pokušali minirati most na Dunavu kod Batine.
Početkom 1992.godine situacija se značajno zaoštrava u BiH, na području Maglaja, Žepča, Zavidovića, Novog Šehera i Komušine. Robert Brešić kao izuzetno obučen i sposoban zapovjednik s dosta iskustva dobio je zadaću od stožera da obuči diverzantsku postrojbu, u početku je to bila satnija HOS-a a daljnjim preustrojem ustrojen je Protudiverzantski vod Uskoci u sastavu 111. xp brigade Žepče.
Ta postrojba je zahvaljujući njenom zapovjedniku Robertu obučavana u Hrvatskoj. Robertova postrojba je kasnije spremno dočekala prve ratne sukobe i zajedno s drugim postrojbama na svoja leđa primila teret udara VRS na prostore Šeherske, Komušanske i Maglajske bojišnice.
Kao zapovjednik specijalnih snaga Robert je u prvim redovima u svim akcijama vodeći postrojbu sa zapovjedi „za mnom“. Jedan je od najzaslužniji za briljantno izvedenu akciju oslobađanja Crnog vrha. Po zapovjedi zapovjednika 4.operativne zone, lipnja 1992. godine Robert je postavljen za zapovjednika obrane grada Maglaja. U to vrijeme grad su držale postrojbe 111 xp brigade dok su postrojbe TO bile tek u formiranju.
Svojim autoritetom i vojničkim znanjem znatno je učvrstio organizaciju postrojbi koje su branile Maglaj. Sudjelovao je i u borbama za Komušinu.
Tijekom najžešći borbi u kolovozu 1992. godine Robert je ranjen. Nakon potiskivanja snaga HVO-a s Komušine borbe se rasplamsavaju na Dubravama. Iako ranjen Robert sudjeluje u borbama što znatno podiže moral branitelja.
Roberta su svi poštovali u Maglaju, kao zapovjednik obrane grada stalno je na prvoj liniji i u najkritičnijim momentima vjerovao je u obranu Maglaja.
Dana 21. rujna 1992. godine počinje ofenziva Srba na postrojbe HVO-a i Teritorijalne obrabne Maglaj. U tijeku žestokih borbi 8 pripadnika TO upada u okruženje. Kao pravi zapovjednik odmah je okupio grupu svojih vojnika upućuje se prema tom mjestu s nakanom da izvuče ljude iz okruženja.
U toj akciji Robert je teško ranjen na par metara od neprijateljskih položaja i prebačen je u bolnicu. Liječnici su vrhunski odradili operacijske zahvate i Robert se opet oporavio. Nakon rata život je nastavio u Hrvatskoj, a nakon teške bolesti preminuo je u Njemačkoj.
Za svoja herojska djela tijekom rata odlikovan je redom Hrvatskog trolista, ali i ordenom Zlatni ljiljan za obranu grada Maglaja.
Maxportal.hr
