Za blagdane se još uvijek po Hercegovini i Dalmatinskoj zagori zapjeva ganga. Zaori se na raznim veselicama, ponajviše na folklornim večerima, zahvaljujući čuvarima glazbene baštine, a sačuvana je na raznim nosačima zvuka. Dr. Anđelko Mijatović kaže da je spjevano oko sto tisuća (oko dvjesto tisuća deseteraca) ganga. Ima ih prikupljenih oko 11.000, a u dvjema knjigama objavio je oko 5000. Etnoglazbenici računaju da postoji pravo mnoštvo različitih gangaških melodija! Ganga je oblik pučkog pjevanja Hrvata Hercegovine i Dalmatinske zagore, a ponegdje je u Hercegovini i dijelu Bosne pjevaju i Srbi i Bošnjaci. O gangi su pisali brojni doktori znanosti, a neki su na gangi i doktorirali. Večernjakov novinar Petar Grubišić 2010. godine u prilogu Obzor objavio je tekst o gangi s naslovom “Haiku s kamena”. U Zagrebu je otvorena i Škola gange!
Ganga se kao pučki glazbeni oblik pojavila krajem 19. stoljeća. Inače, sličan glazbeni izričaj bučnog i snažnog pjevanja star je čak više od tri tisućljeća, a poznat je i u Aziji i u Južnoj Americi. No, ganga je jedinstven prijelaz iz sola u grupno pjevanje; etnomuzikolozi je svrstavaju u dvoglasno pjevanje – jedan glas pjeva razgovijetno (riječima), a drugi glas, ili više njih, koristi jedan vokal, naravno, nerazgovijetno, kao glazbena pratnja (umjesto glazbenog instrumenta). Prvi pjevač ganga, a drugi – priginju!
Još nije potpuno jasno kako je ganga dobila ime. Jedni tvrde da riječ dolazi iz jezika Ilira, drugi joj podrijetlo naziva vežu uz albanski, treći kažu da bi riječ “ganga” mogla imati korijen u talijanskom jeziku. No, neki pojam “ganga” vežu uz englesku riječ “gang” (prijestupnici). Ponegdje na hrvatskom Jadranu riječ “ganga” ima i značenje zajedničke veselice. Ante Kraljević, autor Ričnika zapadnoercegovačkog govora, smatra da riječ “ganga” možda potječe od glagola “gungati” (dječji nerazgovijetno govoriti) ili od glagola “guditi” (gusliti). Postoji i mišljenje da je pojam “ganga” posuđen od tršćanskih lučkih radnika. U Hercegovini postoji bekijska ganga (pjeva se u Bekiji – na području Posušja, Gruda i dijela Širokog Brijega), najijska (u Nahiji – na području Ljubuškog) i belevarijska (u Belevariji – na većini područja Širokog Brijega). Govorilo se da je gangu nemoguće notno zapisati, što nije istina – postoje brojne gange notno zapisane u kajdankama. Osim “klasične” gange, postoje slična pjevanja kao što je rera, brojalice, razni napjevi, putničko pivanje… Autor ove kolumne upitao je jednog uvaženog doktora književnosti i dobrog poznavatelja gange:Set
– Postoji li ikakva veza između gange i velikih pjesnika iz doline pjesnika, koja ide od Imotskog do Popova polja, kao što su Tin Ujević, Petar Gudelj, A. B. Šimić, Veselko Koroman, Anđelko Vuletić i brojni drugi?
Pitanje je više nego delikatno. Kad je ganga u pitanju, krhko je znanje. Filmski redatelj Zdenko Jurilj snimio je dokumentarac “Radio Ganga” u produkciji širokobriješkog Kadra o Tomislavu Matkoviću, voditelju Radiopostaje Grude, koji godinama snima, arhivira i promovira gangu. Iz tog dokumentarca pamtimo kadrove gangaša iz Gruda na Eiffelovu tornju! Ne postoji područje života i djelovanja koje ganga nije na svoj način opjevala. Nekada nije bilo lijepe djevojke u zapadnoj Hercegovini koja nije opjevana u gangi. Ljubav prema Hercegovini spjevala je gangu: “Nema raja bez rodnoga kraja nit’ miline bez Ercegovine!” Hercegovački momci kojima je dozlogrdila motika zapjevali bi: “Oj, motiko, odbit ću ti uši, ti si mojoj dodijala duši!” Ili ovako: “Da me nije satrala motika, ne bi bilo boljega čovika!” Momci koji su u proljeće kopali njive za duha, najesen, kad bi bila “vaga”, predaja i prodaja duhana u duhanskim stanicama, zagangali bi: “Pivaj, draga, naše selo vaga!” Oni koji su se spremali u bijeli svijet zaorili bi gangu: “Ženila me, ne ženila strina, ženit će me zemlja Argentina!”
Brojne gange su na poseban način duhovite. Djevojke bi se gangom znale narugati momku: “Moj se vazda meće da je gazda, sve na pivcu otra u mlinicu!” Momci bi uzvratili: “Mala moja, što si rano legla, bi do zore piliće izlegla!” Bilo je i tužnih ganga. Mnogim djevojkama iz Hercegovine 1945. godine momci se nisu vratili pa je nastala ganga: “Mesliđane, tko ti bere grane? Nije nitko, otpadaju same.” Za neke gange išlo se i u zatvor. Naravno, riječ je o gangama koje su ismijavale bivši komunistički sustav. Jednog je hercegovačkog gangaša sudac upitao:
– Jesi li ti pjevao neprijateljsku gangu?
Optuženi pjevač se branio:
– Nisam. Jedan je gangaš započeo neku po vama neprijateljsku pismu, a ja sam priuzejo ričima: “Jes, tako je, milo zlato moje!”
– Aha, znači da se slažeš ako si pjevao: “Jes, tako je…”! Osuđujem te na dva mjeseca zatvora!
Gangaš je krenuo u zatvor više nego sretan jer je bio jako zadovoljan kaznom. Strah ga je bilo da mu ne “nakaleme” nešto slično gangašima iz Brišnika kod Tomislavgrada. Mnogi su se gangaši iz zatvora vraćali ošišani na nulericu (“na ajnc”), a onda bi skrivećki slatko pjevušili zabranjene gange. Jedna sredovječna Hercegovka koja je bila izvrsna gangašica bila je optužena da je sudjelovala u ganganju “neprijateljskih” pjesama.
– Jesi li i ti pjevala neprijateljske gange za Božić? – upita je sudac.
– Nisam ja pivala, ja sam samo priginjala – branila se gangašica koja je te večeri bila u ulozi priginjačice.
Večernji list BiH
Objava Po Hercegovini i Dalmatinskoj zagori još se uvijek ganga zaori pojavila se prvi puta na Tomislav City.
