In memoriam – Svjetlana Mioč (13.11.1960. – 5.10.2022.)
.
Draga Svjetlana!
.
Prošlo je skoro mjesec dana otkad si nas napustila. Iako smo znali da si teško bolesna, nadali smo se da ćeš ozdraviti i vratiti se u našu školu. Svakodnevno smo razgovarali o tebi, čitali poruke koje su stizale o tvome stanju i molili se za tebe…
.
Danas posebno, jer je Dan mrtvih, mislim na tebe draga moja paralelko. Nedostaju mi oni naši „mini“ aktivi, na kraju svakog tjedna svih ovih prošlih godina.
.
Dobro smo surađivale u poslu i uvijek pomagale jedna drugoj. Razmjenjivale smo ideje, smijale se i prepričavale svoje obiteljske situacije. Iako smo bile tri učiteljice, potpuno različite, lako smo se dogovarale i poštovale se.
.
Posebno si uživala na ekskurziji na kraju petog razreda. Bez obzira na svoje zdravlje, koje je i tada bilo narušeno, htjela si otići na svoju „zadnju“ ekskurziju prije mirovine.
.
Družile smo se s našom djecom, smijale se u hotelskoj sobi, pjevale u autobusu. Ne znajući da će to, uistinu, biti tvoje zadnje putovanje. Napustila si nas na Dan učitelja.
.
Bila si dobra učiteljica. Vrijedna, kreativna. Iako su ti ove zadnje godine života bile teške, nisi se predavala. Radila si svoj posao kao da se ništa loše ne događa… bila vedra i nasmijana.
.
Mnoge tvoje učenice i učenici su danas odrasli ljudi. Poznati košarkaši, liječnici, prosvjetni djelatnici, vrijedni radnici kojima si prenosila znanje i odgajala ih.
.
Vjerujem da si sada na ljepšem mjestu. Počivaj u miru, draga naša Svjetle!
Tvoje prijateljice i kolegice.
.
Ivka Mostarac
