Na blagdan Posvete Lateranske bazilike, 9. studenoga 2022. godine održana je redovita mjesečna rekolekcija u Franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Na danu duhovne obnove okupili su se franjevci iz samostana te sa župa iz samostanskog područja, njih petnaestak, izvijestila je Franjevačka informativna agencija.
Nakon pozdravne riječi gvardijana fra Marka Ešegovića i molitve Srednjega časa, predavanje na temu „Stradanje bosanskih franjevaca u vrijeme socijalističke Jugoslavije“ održao je fra Marijan Karaula, član samostanske zajednice na Gorici u Livnu i autor nekoliko knjiga na ovu temu.
Dotaknuvši se samo malo II. svjetskog rata, fra Marijan je govorio o životu franjevaca Franjevačke provincije Bosne Srebrene u vremenu nakon II. svjetskog rata. Želio je oživjeti sjećanja na stradale i – kako je naglasio – problematizirati naš odnos prema njima. Baš na primjeru Bosne Srebrene želio je progovoriti o odnosu komunističkog režima prema Katoličkoj crkvi i njezinim članovima. Stoga je svoje izlaganje i počeo podsjećanjem na Rezoluciju 1481 parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. godine u kojoj se osuđuju zločini komunizma.
A svakako su zločini komunizma i pobijeni bosanski franjevci. Zajednica je kroz to vrijeme (1941-1945) izgubila 57 svojih članova: 39 svećenika, jednoga redovnika nesvećenika, devet studenata i osam đaka. Od ovih 57 žrtava Drugog svjetskog rata u Bosni Srebrenoj čak 38 ih je stradalo 1945. godine. Od 24 ubijena svećenika, njih 14 je ubijeno 1945. godine, a i za onu šestoricu nestalih s velikom vjerojatnošću možemo ustvrditi kako su nasilno usmrćeni. K tomu, svi studenti (9), svi đaci (8) i onaj redovnik nesvećenik stradali su i najvjerojatnije ubijeni upravo 1945. godine. Među svim ovim fratarskim žrtvama najmlađi je bio đak Mato Kristić iz Donje Tramošnice koji u vrijeme pogibije u rodnom selu nije bio navršio ni šesnaest godina. Najmlađi od stradalih svećenika bio je fra Ljudevit Petrović iz Vareša, koji je ubijen u 27., a najstariji fra Ignacije Mamić iz Livna, koji je umro od pjegavog tifusa u 75. godini života.
U drugoj skupini su franjevci koji su preživjeli, ali su osuđeni na zatvorske kazne. Za četrdeset godina bivše države, od 1944. do 1985. godine, bila su osuđivana odnosno procesuirana ukupno devedesetosmorica (98) fratara. U tom je razdoblju franjevcima bilo dosuđeno oko 365 godina zatvorskog robijanja i jedna doživotna zatvorska kazna.
Nakon kratke stanke i okrepe braća su se okupila u samostanskoj crkvi na sv. misi koju je predvodio fra Marijan Karaula. Povezujući današnji blagdan Posvete Lateranske bazilike i osvrćući se na današnje Evanđelje propovjednik je upitao: „Draga braćo! Ovim svojim postupkom, protjerivanjem trgovaca iz hrama, Isus je pokazao koliko je važna briga za čistoću u štovanju Boga, počevši od brige za Božji zemaljski dom kakav je hram, a završavajući na nutrini svakog vjernika koji jednako tako mora biti Božji hram u kojem vlada čistoća i red.
Stoga je doista zgodno da smo upravo na dan posvete lateranske bazilike i dan naše mjesečne rekolekcije mi svećenici slušali ovaj ulomak evanđelja! Jer, ovo je prigoda da sebi postavimo nekoliko pitanja. Npr. Kakav je moj odnos prema crkvi kao Hramu Božjem? Posjećujem li je rado i kad ne moram? Brinem li se dovoljno ozbiljno, odgovorno i zdogovorno za njezinu čistoću, i ljepotu? Je li crkva za mene sveto mjesto i kako se ponašam u njoj za vrijeme svete mise? Na što usmjeravam svoju pažnju za vrijeme mise? Jesam li rastresen ili su moje misli negdje drugdje? Današnji je dan prigoda za ovakva naša propitivanja.“
Mjesec studeni je zbog pijeteta prema pokojnima poseban u životima svih vjernika katolika. Franjevački red na 3. studenoga slavi spomen svih pokojnih članova Franjevačkih redova. Stoga je i ova rekolekcija bila u tome duhu, prisjećanje na svu pokojnu subraću, pogotovo onu koji su svoj život završili mučeničkom smrću. (kta/fia)
