U iduću su nedjelju svete mise po ustaljenom rasporedu.
U četvrtak je klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu od 19 sati, kratka je obavijest iz Župe sv. Mihovila Tomislavgrad.
Donosimo jednu zanimljivu, nedjeljnu priču za razmišljanje!
NEKI LJUDI SU MUHE, A NEKI POPUT PČELE…. GDJE TI PRIPADAŠ….
Rekoše mi neki da se sablažnjavaju jer u Crkvi vide mnogo naopakih stvari, a ja sam im rekao:
– Ako upitaš muhu ‘Ima li ovdje u okolini cvijeća?’, ona će reći:
‘Ne znam: ali tamo dolje ima mnogo konzervi, smeća, prljavštine’, pa će ti nabrojati sva smetlišta koje je obišla.
A ako upitaš pčelu:
‘Jesi li vidjela neku prljavštinu u okolici?’, reći će ti:
‘Prljavštinu? Ne, nisam ju vidjela nigdje; ovdje je sve puno mirisnog cvijeća’ i ispričat će ti kojeg sve cvijeća ima po vrtovima i poljima i tako dalje. Vidiš, muha zna samo gdje postoji smeće, dok pčela zna da tamo cvate ljiljan, a malo dalje zumbul…
Koliko sam shvatio, jedni ljudi sliče pčeli, a drugi muhi. Oni koji sliče muhi u svakoj situaciji traže samo ono rđavo i zaokupljeni su time. Nigdje ne vide ništa dobro. Oni koji sliče pčeli svugdje, nalaze samo ono što je dobro. Pokvaren čovjek pokvareno misli, sve prima krivo, sve vidi naopako. S druge strane, onaj tko ima dobre pomisli, što god vidi, što god mu kažeš, imat će dobru pomisao.
Jednom je jedan dječak, oko 12 godina, došao u kolibu i udario zvekirom po vratima. Imao sam čitavu vreću pisama koje sam trebao pročitati, ali sam rekao, izići ću i vidjeti što dijete hoće.
– Što je bilo, dječače?”, kažem.
– Je li je ovo koliba starca Pajsija?” upita me. “Htio bih razgovarati s ocem Pajsijem.”
– Ovo jest njegova koliba, ali on nije ovdje. Otišao je kupiti cigarete”, kažem mu.
– Vjerojatno je otišao nekom još starijem, da mu kupi cigarete”, reče on s dobrom pomišlju.
– Ma ne, otišao je kupiti cigarete za sebe”, kažem ja. “Ostao je bez cigareta, pa je poludio. Mene je ovdje ostavio samoga i uopće ne znam kada će se vratiti. Ako vidim da ga dugo nema, otići ću.
Oči mu zasuziše, ali on, opet s dobrom pomišlju, reče.
– Zamaramo starca.
– A što će ti on?” upitam ponovno.
– Htio bih tražiti blagoslov od njega”, reče.
– Kakav blagoslov! On je varalica. Nema od njega nikakve koristi. Ja ga dobro poznajem. Nemoj bez potrebe čekati, jer i kad se vrati, bit će nervozan, možda čak i pijan, jer i pije, pored svega.
Ali dječak je neprestano imao dobru pomisao…
– Dobro”, rekoh, “ja ću ga ipak pričekati još malo. Što da mu kažem?
– Imam jedno pismo za njega”, kaže on, “ali pričekat ću da primim i blagoslov.
– Jeste li vidjeli? Što god sam mu govorio, prihvaćao je s dobrom pomišlju. Rekao sam mu:
– Poludio je za cigaretama”, a on, jadničak, uzdahnu, oči mu se napuniše suzama.
– Tko zna”, reče, “sigurno je otišao nekom još starijem, da kupi cigarete.
Drugi toliko čitaju, a on, dječak od dvanaestak godina, pa posjeduje tako dobre pomisli! Pokvariš mu pomisao, a on pronalazi bolju i izvlači još bolji zaključak. Zadivio me! Prvi put sam vidio nekog takvog!
Izvor:Marko Forgic/Pouke.org
www.tomislavnews.com
