Dario Damjanović, nekadašnji fudbalski A reprezentativac Bosne i Hercegovine, tokom bogate karijere skupio je 19 nastupa za Zmajeve i postigao dva gola.
Veznjak koji je bez pogovora obavljao sve zadatke, za A tim naše zemlje debitovao je u februaru 2004. godine protiv tadašnje Makedonije (istom protivniku je četiri godine kasnije postigao dva gola), najviše se naigrao kod Fuada Muzurovića i Miroslava Ćire Blaževića.
U svojim vitrimana ima dva trofeja. Bio je prvak Hrvatske sa Hajdukom, Kup Srbije je osvojio sa Jagodinom, a sa Kaiserslautern je pokorio “Cvajtu” i izborio promociju u njemačku Bundesligu.
Tih, povučen, uvijek spreman pomoći mlađem saigraču, bio je prava radilica na terenu. Jednostavno, živio je fudbal. Logično je da je nakon završetka profesionalne karijere ostao u ovom sportu, i to kao trener. Sa klupe je vodio gradačačku Zvijezdu, Orašje i Simm-Bau u BiH, te Marsoniju u Hrvatskoj.
Damjanović je za Faktor komentarisao utakmice 18. kola Premijer lige BiH, ocijenivši kako je Zrinjski glavni kandidat za šampionsku titulu.
– Generalno, Zrinjski je po meni najkvalitetniji. I individualno, a imaju i odličnog trenera Sergeja Jakirovića, koji je donio nešto novo. Ne naginjem ni na jednu stranu, ali on je jedno osvježenje otkako je došao u Mostar. Mučio se ispočetka, prvu sezonu nije izborio Evropu, ali je klub imao strpljenja, vjerovali su mu i sada sve to naplaćuju. To je kada napraviš dugoročan plan, na kraju se to isplati. Naravno, sve se moglo okrenuti i na drugu stranu, ali je čovjek ispravan i nije mi iznenađenje ovo što radi sa Zrinjskim – kazao je Damjanović za Faktor, a prokomentarisao je i dosadašnje rezultate Željezničara i Sarajeva, koji su proteklog vikenda trebali igrati derbi, ali je odgođen:
– Željo po meni igra najsrčanije, nekako su ogledalo bh. fudbala. Igraju dobro, kolege Mulalić i Jadranko Bogičević to dobro vode, s obzirom na okolnosti i stanje u klubu kakvo je bilo.
Sarajevo je u nekakvoj krizi. Feđa Dudić je došao sa najboljim namjerama. Šteta, po meni što se nije istrajalo da ostane još jedan prijelazni rok. Siguran sam da bi on napravio dobar posao. Međutim, Sarajevo je klub koji ne trpi to. Žao mi je što je tako.
Velež – Široki Brijeg 4:4
– Stvarno dobra utakmica, gdje je Velež u prvom poluvremenu mogao postići i više od tri gola. I onda spektakl u drugom poluvremenu. Šta je naš balkanski mentalitet. Ali ima tu i dobrih stvari, koje je pokazao Široki Brijeg. Poslije 0:3 i 1:4 vraćaju se ljudi u život i malo je falilo na kraju da pobijede. Malo mi je kontraverzan jedan penal za Široki, onaj drugi. Ne vidi se dobro na snimku, malo mi je sumnjiv, ali sve u svemu top utakmica.
Kamo sreće da imamo više ovakvih utakmica. Široki je pokazao karakter. Na mene su ostvaili najbolji dojam od svih klubova koje sam gledao uživo u Modriči protiv Sloge. Ta dva beka – Mihael Kuprešak i Moris Valinčić, su možda najbolji u Premijer ligi BiH. Imaju dobre trenere, Barbarića, Bubala i ostale u stručnom štabu, igraju dobar fudbal, sve se poklopilo. Djeluju mi kao ekipa koja ima i glavu i rep. Sasvim je logično da su tu gdje jesu. Stabilan su klub.
Šutili su i radili. Niko nije obraćao pažnju na njih. I sada nama to izgleda kao iznenađenje. Ali, meni je to bilo logično da će se desiti. Posebno nakon što sam pogledao utakmicu u Modriči protiv Sloge. Odmah sam rekao, ovo je za mene jedna od najboljih ekipa u Premijer ligi BiH. Bar trenutno igraju najbolji fudbal. Oni su nešto kako bi ja volio da mi izgleda ekipa. Baš taj model.
Tuzla City – Zrinjski 1:2
– Tuzla City je u nekoj krizi. Dosta se izdešavalo nekih stvari oko trenera, ali s obzirom da je klub takav kakav jeste, nije mi neko iznenađenje što su trenutno na ovoj poziciji. Gledao sam nekoliko utakmicu i nisu mi ostavili neki poseban utisak. S druge strane u nekim utakmicama, kao protiv Sarajeva i Sloge su dominirali. Igraju promjenjivo i nisu stabilni.
Mada, meni je Zrinjski odlična ekipa i realno je da dobiju. Niko Janković je postigao lijep gol i okrenuo utakmicu u korist Mostaraca. Istina, i domaći su promašili zicer, sa dva, tri metra nisu pogodili prazan gol. Ali opet kažem, pobjeda gostiju 2:1 je sasvim realna.
Posušje – Sloboda 2:1
– Sloboda je povela lijepim golom Osmića, a isti igrač je nešto ranije imao još jednu šansu, pa su mogli na odmor i sa dva gola razlike. Vidi se da Posušje ima i glavu i rep. Imaju dobrog trenera (Goran Granić), igraju dobro, stabilan su klub. Po meni jedna jako lijepa priča u bh. fudbalu i volio bih da ostanu u Premijer ligi BiH.
Definitivno se vidi da Sloboda ima probleme u klubu i u igračkom kadru. Posušje je igralo svoju igru. Promašili su penal, ali su nastavili igrati. Evidentno je da su domaći kvalitetniji, dok Sloboda može iznenaditi svakog svojom srčanošću, što im je usadio trener Jahić.
Sloga – Igman 3:2
– Prvih 20, 30 minuta pomalo čudan sastav Sloge, a potom je trener Ćurguz napravio rokadu, promijenio je formaciju i vratio je neke igrače na svoje pozicije, što je urodilo plodom. Mislim da je to i odredilo pobjednika.
Igman je imao i šansu za 3:0, ali sve je bilo jalovo i kao da su bili u nekom grču. Suđenje je bilo uredno, nisam vidio zle namjere čak i ako je bilo grešaka. Ali, Igman je kriv sam sebi. Dosta su loše nazad reagovali. Dva gola su im iz prekida dali igrači Sloge koji su najniži na terenu. Mislim da je to više stvar koncentracije. Kada sve sabere, zaslužena pobjeda Dobojlija. Trener Ćurguz je odradio dobar posao rotacijom i preokrenuo utakmicu. Žao mi je Igmana, možda je zaslužio više, ali kada sve zbrojiš, kada primiš dva gola od najnižih igrača, onda ne možeš očekivati ništa drugo osim poraza.
Kod 2:0 su mislili da je utakmica gotova i krenuli su sa nonšalancijom. Da je Bodul bio malo mirniji, možda bi nešto i napravili.
sport1.oslobodjenje.ba