U organizaciji Treking lige održana je trail utrka na Biševu, najudaljenijem naseljenom otoku na Jadranu. Da bismo i mi Livnjaci mogli sudjelovati, “bubicu” u uho na treningu za umirovljenike ubacio nam je Josip Poljak, mladi kineziolog iz Livna, koji sa suprugom Kristinom nastoji zainteresirati svoje sugrađane, od najmlađih do najstarijih, za aktivno bavljenje sportom i boravak u prirodi.
Sjeme je urodilo plodom, sredinom veljače smo se prijavili, registrirali, a onda ovoga travnja uputili na svoju prvu trail avanturu.
Odmak od svakodnevice
U Splitu se ukrcavamo na trajekt za Vis. Poslužilo nas je i vrijeme, a odmak od svakodnevice, sunce, more, brod i vjetar učinili su da se prepustimo uživanju i zakoračimo u drugu dimenziju.
Nakon dva i pol sata pristajemo u luku, iz Visa vozimo nekih 13-14 km do Komiže, najribarskijeg mjesta na Jadranu i poslijepodne koristimo za njegovo razgledavanje, upoznavanje sa specifičnom gradnjom, visokim uskim kućama, tijesno načičkanim oko luke, uskim kalama, venecijanskom tvrđavom, šetnicom uz more, vulkanskim stijenama, crkvom sv. Nikole, ljudima.
Subota je bila rezervirana za trail na Biševu, otočiću do kojeg su nas prevozili lokalni brodovi. Doznajemo da su prijavljena 462 sudionika, a brojeve za utrku preuzela su 352 (!).
I tako je ribarsko mjesto s 1000 stanovnika “okupiralo” tijekom vikenda gotovo 400 posjetitelja iz šest država – BiH, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Njemačke i Nizozemske. Uz Hrvate, najviše je bilo Slovenaca, a iz BiH je bilo 7 sudionika, među njima četvero Livnjaka.
Potrudile smo se prezentirati svoj PD “Cincar” i zastavom i majicama, a onda smo, gotovo u podne, iz uvale Mezoporat startali u svoju avanturu. I odmah uspon. Sunčeva toplina izvlačila je intenzivan miris iz raslinja.
Prelijepi cvjetovi s, rekli bismo, škrtog krša, mamili su pogled, a ružmarin i smilje činili da svako malo zastanemo i punimo pluća zrakom oplemenjenim mirisom mora i aromatičnog bilja. Budući da su na trailu sudjelovale tri kategorije (19, 12 i 7,5 km), na punktovima na kojima su se razdvajale staze sudionike su usmjeravali organizatori i pripadnici HGSS-a koji su bili tu, zlu ne trebalo.
Prošli smo otok uzduž i poprijeko, uživali u pogledu na uvale i stijenje koji skrivaju brojne spilje, zbog kojih je otok i dobio ime Biševo (od riječi Bisovo – komiški čakavski, tal. Busi, buža – rupa). Naučili smo mnogo toga od naših domaćina koji su se svojski potrudili da nam boravak i natjecanje budu što ugodniji.
Smjenjivale su se nadmorske visine, uzbrdica, nizbrdica, sitno kamenje, stijenje, valjalo je paziti na svaki korak, a najteže nam je pao završni uspon jer je nakon dva i pol sata sunce dobrano pržilo.
Prošli smo i kroz dva naselja te se uz stepenaste vinograde ograđene suhozidom spustili do uske asfaltne ceste. Negdje pred kraj, a nismo znali da smo se približili cilju, barba s teleskopom u dvorištu dočeka nas riječima: – Bravo gospođe! Do cilja imate još 350 metara, uspjele ste!
I to nam dade vjetar u leđa pa posljednjih stotinjak metara do cilja i potrčasmo. Doznajemo da nismo zadnje, što je uspjeh za naše godine, ponosno primismo medalje i zamolismo organizatore da nas fotografiraju s njima.
Tek toliko da se zna da smo uspješno okončale trail. Nagradile smo se izletom u Modru spilju, uživali u nestvarnom plavetnilu, vratile u Komižu, gdje su nas na Rivi dočekali domaćini s pečenom srdelom, kruhom i maslinovim uljem.
Proglašenje pobjednika
Navečer je upriličeno proglašenje pobjednika i koncert. Sutradan smo se pozdravili s Komižom, posjetili Titovu spilju, popeli se na Hum, obišli luku i otplovili s pogledom na niski poluotok Prirovo i franjevački samostan podignut u 16. st. na ostacima rimskog teatra i crkvu sv. Jeronima.
Bila je to doista nezaboravna trail avantura koju ćemo, nadamo se, ponoviti i iduće godine u ovo doba.
Večernji.ba
