MATE VUKO: Raspadanje HDZ-a u Livnu

I u ove uzavrele ljetne dane po tropoljskim kafanama sve više zaudara zadah tropoljske političke deponije.

O čemu je riječ?

Stranka HDZ BiH, nakon potpunog raspada na kantonalnom nivou, se konačno ubrzano raspada i u Livnu. Da, i u samom Livnu!

Donedavno nezamislivo i javno neizrecivo se događa punim mahom. Posebno Livnom zaudara smrad raspada livanjskih stranačkih struktura. Pa krenimo redom.

Da je stranka HDZ BiH već odavno nestala sa političke scene Tropolja je jasno k’o dan. U Livnu je ta činjenica prošla tvrdokorno nezapažena jer HDZ još drži izvršnu vlast preko svog instantno priučenog i preko noći u “političara” prekucanog Čondrića.

Tako se donedavno tješila livanjska javnost. No sada polako izbija panika i kod najokorjelih livanjskih Hrvata, jer se i u Livnu sve više vide posljedice šireg raspada HDZ-a. I sad se Livnom širi osmradna panika!

Kao prvo najveću propast zbog raspada stranke trpe javni ugled i politička moć bosanskih franjevaca u Livnu. Crkva bosanskih franjevaca polako shvaća da je izgubila svaki javni monopol, čak i u najzatucanijim livanjskim selima.

Moć koju si imali je šaptom izčezla iz glava Livnjaka. Savjeti bosanskih franjevaca nisu više traženi, a njihov ugled nečesto postaje predmetom ogavne političke šprdnje.

Plaćeni zagovor bosanskih franjevaca postaje suvišan i pred bosanskofranjevačkim Bogom i herceghrvatskim narodom. Sprega hercegovačke stranke i bosanskih franjevaca je bila i ostaje neraskidiva, i kad iz javnosti nestaje stranka nestaju i bosanski franjevci, a njihove bliske suradnike već hvata šejtanska panika.

Na drugom kraju unutarstranačkog obdaništa zaudaraju livanjski kriptokomunisti odn. čvrsti temelj stranke. To su uglavnom livanjski komunisti koji su prije 30 godina promijenili ideološku dlaku, a zadržali komunistićku ćud.

Livanjski HDZ im je bio političko utočište i pravi partijski raj novostečenog hrvatstva i pokajničke spike. I tome je došao kraj.

Livanjski kriptokomunisti se grčevito bore da se u mrtvoj stranci, preko svojih karijerističkih potomaka, dokopaju javne vlasti i stvarnog ugleda.

No već sada sve jadno izgleda. U unutarstranačku karijersitičku borbu su poslali svoju kriptokomunističku djecu da se hajvanski bore za unutrarstranačku prevlast.

Nakon žestokog unutarstračakog okršaja u livanjskom općinskom odboru su izašli politički podjeljeni i tako konačno onesposobljeni. To prvestveno znači da će sada izgubiti sve familijarne beneficije, a moguće i raspasti se. 30 godina bezbrižnog kriptokomunističkog životarenja se mukotrpno bliži kraju.

Treću stranačku grupaciju nagriza zub propasti stranke, a i zub vremena. To su hrvatski branitelji stranke HDZ i njihova rodbina. Iako ih ima sve manje, što zbog odlaska pod zemlju ili iz zemlje, njihov javni značaj za stranku HDZ postaje sve veći.

Sjetimo se samo nedavne aprilske šarene povorke narodnog ponosa u Livnu! Čak ni sama nedodirljiva Borjana ne propušta obljetnice da onima mrtvima pod zemljom javno ne prinese svjetleće lampione, uslika se i tako gadno uputi opomenu onima živima nad zemljom.

Tako su slavlja na oltarima branitelja stranke postala mrtvački kult i faktički jedina javna stranačka aktivnost HDZ-a u Livnu. O drugim nemilim stranačkim aktivnostima kupljeni mediji ne smiju ni krvknut. Raspadom stranke sva ta javna pogrebna dejstva dobijaju novi značaj očajnog pokapanja mrvte stranke.

Četvrta i najbrojnija skupina stranke počinje da trpi navjeću životnu havariju, a to su istinski i neistinski članovi, simpatizeri i siva sjena stranke.

U to također spadaju velekorisni hrvatski lobisti, stranački kriptoudbaši, hercegrvatski provaljivači neprijatelja stranke, bosnofranjevačke sluge, familije s hercegudbaškim pedigreom, neformalni vanjski suradnici i brojna rodbina i prijatelji članova HDZ-a.

Sva obećanja koja su konzumirali u zadnjih 30 godina postaju nedostižna, a budućnost potpuno dezorjentisana. Sanjali su “HRHB” i sebe u njenom proračunu, a zauzvrat osvanuli u mrskom Tropolju zvanom “HBŽ”.

Javno vješanje velikohercegovačkih šahovnica ispred kuće im je znak tuge propalog ponosa herceghrvatskog identiteta u Livnu.

Uplakane herceghrvatske oči 3.000 Livnjaka su sada očajnički uprte u vodstvo stranke. Polako shvaćaju da im iz Hercegovine pomoć ne stiže, a niti mogu sanjati o tamošnjim izbornim rezultatima.

Čovićevci su odstranjeni iz svih stranačkih odbora u Livnu, a Borjanaše zanima samo ona: Borjana.

A ni od Borjane nema pomoći. Ona je odletjela na visoko, a njen Čondrić pao posve nisko. Kaotični kantonalni Konta je već kiksovao u svim kategorijama, a njegovi preferencijaši i karijeristi gledaju samo osobne interese, a ponajviše da namire sebe i svoju obitelj stranačkom obmanom.

Kuda dalje nitko ne zna, a malo koga u Livnu i zanima.

Izgleda da je jedina stranka hrvatskog naroda i katoličkog identiteta u Livnu već rekla sve što je imala i tako politički nestala, a lokalni izbori su sve bliže.

Ostaje da se vidi s kojim razdorima će HDZ opet pokušati raskasapiti kandidtate livanjske opozicije, s kojim hrvatskim lažima će pristupiti livanjskim glasačima, po kojim hercegovačkim ideologijama i bosanskofranjevačkim moralima će da brane svoje hercegovačke gospodare i njihove kolonijalističke interese u Livnu.

Ostaje da vidimo kako će opet da upregnu u predizborni orkestar dotučene bosanske franjevce, bezzube hrvatske branitelje i šejtanski uplašeno članstvo, ako ih uopšte bude.

Ali jedno je sigurno: Protiv svojih gazda Hercegovaca i njihovih interesa u Livnu do daljnjeg ne smiju ni mrtvi kvrknut, ni pred izbore, ni da su im zadnji izbori!