U Glamoču, nekoliko mladih ljudi hrabro se upustilo u pokretanje malih biznisa, ali u nedovoljno razvijenoj sredini nailaze na velike prepreke. Rukotvorine entuzijastičnih pojedinaca često završe zanemarene u kutu sobe, čekajući svoju priliku.
Autorica teksta i fotografija: Lejla Ćirić
Leonarda Kljajić, dvadesettrogodišnjakinja sa diplomom iz ranog predškolskog odgoja i obrazovanja iz Splita, pravi bukete od ruža napravljenih od satenske trake.
“Sve je počelo kada sam pauzirala godinu prije upisa na fakultet, i vidjela sam na internetu djevojku koja pravi cvijeće od satenske trake. Delovalo mi je zanimljivo, pa sam odlučila probati isto”, kaže Leonarda za eTrafiku.
Početak je bio težak, ali Leonarda se navikla na izazove. Materijale za svoje radove nabavljala je u Livnu prije nego što je otišla na fakultet u Split, gdje je nastavila s razvijanjem svoje strasti.
“Sada nabavljam materijale u Splitu, u trgovini repromaterijala gdje imam najbolji izbor i kvalitetne satenske trake, kutije i sva oprema potrebna za izradu. Imam svoj logo i naljepnice s nazivom Instagram i Facebook stranice Satin lover”, ponosno ističe.
U Splitu je Leonarda prvi put osjetila da cijeni i priznanje za svoj rad, dok u Glamoču nažalost nije nailazila na podršku. Većina komentara koje je dobijala odnosila se na cijenu, a malo ko je prepoznao njen trud koji je potreban za izradu jednog buketa.
“Ljudi često ne cijene trud koji je uložen u svaki buket, već samo vide krajnji proizvod i misle da se to može napraviti za pola sata. Mogu prilagoditi svoje radove različitim budžetima, iako ne zarađujem mnogo, ali ne žalim se jer volim ono što radim i tako se opuštam”, dodaje pomalo tužno.
Šestog oktobra ove godine, održavaju se lokalni izbori u BiH. Leonarda će izaći na biralište s nadom da će se nešto promijeniti na općem nivou, ali i da će se posvetiti pažnja malim biznisima u Glamoču.
“Mislim da bi trebala postojati službena stranica na kojoj bi se promovirali mali biznisi, kako bi nas čuli i u Glamoču i u drugim gradovima. Također, bilo bi od velike pomoći da postoji mjesto gdje bi mogli izlagati svoje proizvode, kako bismo ih mogli predstaviti ljudima jer neki stariji ljudi nemaju Facebook ili Instagram profile”, kaže Leonarda.
Marija Belenzada, učenica Srednje škole “Tin Ujević” u Glamoču, također dijeli mišljenje o potrebi organiziranja sajmova i izložbi za promociju malih biznisa. Nakon što je prestala sa izradom zlatoveza koji je radila dvije godine preko školske sekcije, Marija smatra da je to odlična ideja za razvoj malog biznisa, ali joj nedostaje hrabrosti da se samostalno upusti u taj svijet.
“Vjerujem da u Glamoču ima mnogo talentiranih ljudi koji sanjaju o pokretanju vlastitog biznisa, ali naša mala sredina im ne pruža adekvatne uvjete za to”, kaže Marija.
Razgovarali smo i s učenicom devetog razreda Osnovne škole “Glamoč” Anom Vulić, koja također prepoznaje nedostatak podrške i poticaja za razvoj kreativnosti i poduzetništva među mladima u malim sredinama poput Glamoča.
“Imamo klub kritičkog mišljenja i vrijednosti, gdje se s učenicima od šestog do devetog razreda razgovara o različitim temama kroz aktivnosti, igru i zabavu, te se potiče kritičko mišljenje. Učimo o vrijednostima na zanimljiv način, pokušavamo se zabaviti i približiti obrazovanje na nov način”, kaže Ana.
Nakon završetka škole, mnogi mladi u Glamoču nisu spremni na samostalne poduhvate ili angažmane iz straha od reakcija okoline. Prisutni su stereotipi i previše pažnje se pridaje mišljenju drugih, dok vlastiti snovi ostaju neostvareni.
“Ovdje je problem što se mnogi stide, nedostaje im samopouzdanja jer se boje osude drugih, posebno vršnjaka, i nedostaje podrška. Djeca i mladi često nisu svjesni vlastitih potencijala. Ovo je mali grad, a mladi nisu dovoljno motivirani da istraže svoje mogućnosti. Problem s pokretanjem biznisa je što ljudi često nisu svjesni svojih vještina jer ih nikada nisu pokušali razviti”, objašnjava Ana.
Učenici osnovne škole zakonski ne mogu sudjelovati na izborima, ali mogu sanjariti o boljoj budućnosti i nadati se pozitivnim promjenama.
“Organizacija izložbi ili natječaja, s nagradama za najbolje radove, mogla bi potaknuti mlade da se angažiraju u kreativnom radu. Promocija već postojećih malih biznisa sigurno bi motivirala i druge da se okušaju u poduzetništvu”, dodaje Ana.
Dok industrija napreduje, tradicionalne rukotvorine ostaju u sjeni. Ostaje pitanje – može li mašina nadmašiti dušu koju ljudske ruke unose u svoje radove?
Etrafika
Izvor: ( livnovine.com / Mostarski.info )