Dokaz da je u Posušju bolje nego u Duvnu (HBŽ) je da je u njihovoj prosvjeti… gore?
Piše: Božo Krajina, Tomislavcity
Štrajkovi učitelja su svakogodišnji. Deset kantona/županija, deset različitih, ali gotovo istih plaća. Sada je odigrana štrajkaška epizoda u Zapadnohercegovačkoj županiji.
Uobičajeni folklor u kojemu je razmjena različitih argumenata i protuargumenata između poslodavaca i zaposlenika. Ono što je uobičajeni dio folklora, kada je u pitanju prosvjetarski štrajk, su argumenti poslodavca.
Takve argumente se ne izgovara kada štrajkaju drugi. Zamislite da kada štrajkaju liječnici i medicinsko osoblje čujete argumente da svakako ništa ne rade, da im je doduše plaća mala, ali satnica najbolja u državi.
Naravno da je nezamislivo. Učiteljima možete izgovoriti što god hoćete, možda ne valja baš da sve iziđe u javnost, ne zato što su to možda uvrede i ponižavanja, već što će drugi o vama misliti, iako zapravo govorite istinu. Čisto da ne ispadnete babaroga.
Priča o vrhunskoj satnici i neradu, a doduše slaboj plaći i ostale govorancije su izgovarane za vrijeme hercegovačke, učiteljske bude, a slične argumente sam slušao kao pregovarač davnih godina od davnih vlada Hercegbosanske županije.
Tada sam predavao djetetu jednoga važnoga ministra koji mi je osobno rekao da “svakako ništa ne radimo“. Nisam ništa na to rekao, ali neka mi Bog oprosti, pomislio sam, da je u pravu kada se pogleda kapacitet toga djeteta. Ono je jednostavno rođene pametno. Pametno od pametnoga, jer ni njega nitko nije ničemu naučio. Sve sam.
Na lokalnom radiju smo nastupili mi učitelji i vlada, a telefoni su se užarili od poziva ogorčenih građana, odnosno „građanki s pijace“ koje svoj kruh teško zarađuju. Građani su naravno dali nepodijeljenu podršku… pogađate… vladi.
Županijski političari su tada nakon dugotrajnoga štrajka iz centrale dobili poruku u stilu riješite TO. Učitelji su samo jedno to.
Sve te ponižavajuće agonije događale su se u nama susjednoj županiji. U medijskim istupima moje kolege su prvo izišle s argumentom o lošoj plaću uspoređujući svoju plaću s našom u Hercegbosanskoj županiji.
Jači mi za 10-ak postotaka. Meni „drago“ ali ne zbog lošijega položaja mojih kolega, nego nečega drugoga. Na pameti mi dugotrajna, iscrpljujuća rasprava u kojoj slušam kako je sve bolje u Posušju.
Likujući izjavih kako je nama učiteljima u Duvnu bolje nego učiteljima u Posušju. Dakle nije sve bolje u Posušju. Na to mi moj ljuti oponent reče, da je to izvrstan dokaz da je u Posušju bolje jer, za razliku od naših, oni svojim neradnicima ne daju nikakve povišice.
Nakon ovoga nemam više argumenata. Jer po logici koja prevladava prosperitetnija je sredina koja što manje daje učiteljima. Bijedna učiteljska plaća je znak vrline i znak da vlada ne rasipa novac na neradnike i beskorisne.
Kolege iz susjednih općina su u tome ratu informacijama, dezinformacijama i uvredljivim kvalifikacijama u jednome trenutku izgubili živce i objavili platnu listu.
Plaća im je bila manja od 1200 KM. Ali onih 0,5 na staž, pa malo toplog obroka i evo ga, preko 1400. Morao sam nadodati jer ona sama cifra zvuči malko grdo.
Izgleda da su kolege dobile desetak postotaka na osnovicu i tako se izjednačili s nama. Mi se i ne smijemo uspoređivati s bilo kim drugim, osim međusobno. Uvrijedili bismo druge. To bi bilo gotovo kao psovka.
Svaki štrajk u prosvjeti završi sretno, tako i ovaj. Jedino ima malo repića. Netko previše priča, pa je ispalo da je predsjednik vlade Zdenko Ćosić na pregovorima izjavljivao da komu se ne sviđa konačna odluka vlade ne treba raditi u školi, ili druga, još bolja, da nikome od svojih bližnjih ne savjetujete zapošljavanje u školi.
Predsjednik Ćosić se ljuti i govori kako ih netko želi prikazati babarogom. Meni su izjave u redu. Brutalne. Iskrene. Istina. Ne sviđa mi se, ali istina. Za mene je već kasno. Spašavaj se tko može! Hvala Zdenko ako i nisi rekao…Hvala od Orašja do Neuma.
Tomislavcity.com
Prodaje se višenamjenski poslovni objekt u Livnu
