Lučić: Dragana Čovića okružuju pratilje, ulizice, beskičmenjaci i lupeži

Dragan Čović je izgradio nedemokratski, diktatorski i kriminalan sustav koji je osiromašio, ponizio i obespravio veliku većinu hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

Dvadeset godina diktatorske vlasti za koju je tvrdio da „nema alternativu“ kao što ni on sam „nema alternativu“ izazvalo je teške posljedice za naše društvo, naš narod i državu.

Dvadeset godina Čović uništava svaku alternativu, svakog političara (najprije u HDZ BiH) koji pokaže imalo sposobnosti, karizme i ambicije. Takvi su mu najveća opasnost.

Oko sebe je stvorio kadrovsku pustoš! Nigdje nikoga od utemeljitelja HDZ-a, od organizatora otpora i HVO-a! Okružuju ga pratilje, ulizice, beskičmenjaci i lupeži, od onih koji uzimaju milijune do onih koji se zadovoljavaju mrvicama s gazdina stola.

Uklonio je sve idealiste i „nacionaliste“, a postavio je i promovirao besprizorne likove slične sebi iz komunističkih, jugoslavenskih obitelji.

Najbolji primjer takvog kadroviranja je Toni Kraljević, polupismeni spletkaroš, bivši provincijski radio novinar, a zatim županijski i federalni ministar financija, bez škole, kompetencija i ikakvih vrijednosti. Njegova diploma je valjda zaštićena većim stupnjem tajnosti nego Čovićev magisterij. O ostalim ćemo drugom prilikom.

A politika? Što bi to bila Čovićeva politika? Da bi opstao na vlasti Čović sustavno i uporno obmanjuje hrvatski narod i ukupnu javnost u BiH. On nema nikakvu suvislu politiku! Njegova je politika ostati na vlasti, osigurati moć i bogatstvo sebi, članovima svoje obitelji (prije svih zetovima) i uskom krugu svojih sljedbenika. Njegova je politika također i blokirati, spriječiti u radu i razvoju, po mogućnosti protjerati iz BiH sve one koje kartel ocijeni opasnima ili nepoćudnima.

Da bi legitimirao svoju vlast i prikrio golemi kriminal on se krije iza „nacionalnih interesa“ iza „hrvatskog naroda“, iza „žrtve branitelja“, „dostojanstva Domovinskog rata“.

Mnogi i ne vide ili zaboravljaju da on najveći dio svoga života nije bio Hrvat, da nije bio ni branitelj, a dostojanstvo se s takvim likom jedva može naći u istoj rečenici.

Bio je to možda i najambiciozniji pokušaj promjene Ustava Bosne i Hercegovine s ciljem „jačanja državnih institucija i učinkovitijeg donošenja odluka“ što je zapravo značilo unitarizaciju BiH, a za Hrvate u BiH gubljenje statusa konstitutivnog naroda.

Predlagano je:

– ukidanje tadašnjeg tročlanog Predsjedništva BiH i uvođenje jednog predsjednika;

– Također je jačao Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, povećavao broj zastupnika te davao veću ulogu državnoj razini vlasti;

– Smanjio bi ovlasti Doma naroda, tako što bi odlučivao samo o vitalnom nacionalnom interesu (upitno je tko bi zastupao Hrvate), a ne o svim zakonima kao sada;

– Smanjio bi ovlasti entiteta i županija, što automatski znači smanjenje moći Hrvata.

Dragan Čović prihvatio je ‘Travanjski paket’ i naredio zastupnicima HDZ BiH da glasuju za njegovo usvajanje. Katolička Crkva i HDZ 1990 odlučno su se tome usprotivili!

Svima je bilo jasno da je Travanjski paket značajno smanjivao političku važnost i nadležnosti Doma naroda. Iako bi broj izaslanika bio povećan s 15 na 21, Dom naroda više ne bi mogao zaustavljati ili mijenjati većinu zakona, nego bi intervenirao samo kada se radi o pitanjima „vitalnog nacionalnog interesa“. Smanjenjem njegovih ovlasti povećala bi se moć Zastupničkog doma, gdje Hrvati zbog svoje brojčane slabosti imaju manji ili gotovo nikakav utjecaj (trenutno ima četiri od 42 zastupnika!)

Hrvati bi izgubili veliki dio institucionalne zaštite i dugoročno bi bili izloženi odlukama koje bi donosile brojnije bošnjačke i srpske političke većine.

Upravo zbog toga su HDZ1990 i Katolička Crkva bili oštro protiv toga da Travanjski paket slabi mehanizme kojima Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod štite svoju političku ravnopravnost.

Izjava biskupa Biskupske konferencije BiH 22. ožujka 2006. dramatično je apelirala da se odbaci Travanjski paket:

„Duboko žalimo da su ostali bez odjeka brojni naši apeli tijekom desetogodišnje “tihe revizije” Daytonskoga sporazuma, kojom je utvrđivana nepravedna podjela Bosne i Hercegovine, a hrvatski narod sustavno svođen na manjinu. Unatoč tomu, i ovom prigodom ne možemo ne upitati, kojim demokratskim načelom se hrvatskom narodu, koji je u ovoj zemlji konstitutivan, oduzima temeljno pravo da zajedno s druga dva naroda ravnopravno sudjeluje u političkome životu i donošenju zakona?

Komu je u interesu da se ovakvim iznuđenim kompromisima dovodi u pitanje mogućnost suživota u ovoj zemlji i da daje do znanja kako u njoj nema mjesta za sve njezine građane i narode?

Upravo zbog toga, mi u ovome presudnome trenutku za budućnost hrvatskoga naroda, a s njime i Bosne i Hercegovine pozivamo zastupnike hrvatskoga naroda ali i sve odgovorne političare i druge ljude kojima je multietničnost i demokratičnost ove zemlje na srcu da, vodeći se općim dobrom i demokratskim načelima, učine sve kako ovako zamišljene ustavne promjene ne bi poprimile formu parlamentarne potvrde.“

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsjednik BK BiH, v.r.

Mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, v.r.

Mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, v.r.

Mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, v.r.“

Dragan Čović je prihvatio Travanjski paket iz svojih osobnih interesa, da bi izbjegao petogodišnju zatvorsku kaznu koja mu je prijetila i na koju je u prvom stupnju već bio osuđen. Osobni interes i osobna sigurnost, kako tada tako i dan danas, bili su mu ispred interesa i sigurnosti hrvatskog naroda u BiH.

Iz istih je razloga tužakao strancima biskupe Katoličke Crkve, ali teško je povjerovati da su i drugi bili pošteđeni njegovih optužbi – sjetimo se samo kako je završio Ante Jelavić i kako su završili nositelji projekta Hrvatske samouprave. Svi su zbrisani s političke scene, a Čović je nakon te čistke preuzeo i učvrstio svoju vlast do razine diktature.

Nije mu zaboravljeno da je kao ministar financija podržao proglašenje Samouprave i da je obećao plaće vojnicima za cijelu slijedeću godinu. Kada je došlo do krize naglo se „razbolio“, a ozdravio je kada je „međunarodna zajednica“ uklonila hrvatske kadrove i njemu napravila mjesto za ostvarenje političkih ambicija.

Danas je jasno da nije on tada bio bolestan, nego su bolesne bile njegove ambicije

Osim bolesnih ambicija, Čović je i patološki lažljivac. Evo samo dijela laži koje on uporno iznosi po potrebi i bez ikakve odgovornosti:

-Sigurno je kako sada neće biti izbora u Mostaru, ali vjerujem kako su oni mogući u roku od 4-5 mjeseci (studeni 2012.)

-Cilj nam je u ovoj godini završiti cijelu priču i kad su u pitanju Mostar, izmjene izbornog zakona BiH (rujan 2013.)

-Naš prvi potez nakon Općih izbora je izmjena izbornog zakona (rujan 2014.)

-Do kraja ove godine usvajanje izborne reforme u Parlamentu (srpanj 2015.)

-Izmjene izbornog zakona na jesen (rujan 2015.)

-Izborni zakon BiH mijenja se do kraja godine (studeni 2015.)

-Izborni zakon u proceduri idućih dana (veljača 2016.)

-Izmjene izbornog zakona do kraja mjeseca u Parlamentu BiH (veljača 2016.)

-Izmjene izbornog zakona BiH moguće do kraja godine (listopad 2016.)

-Izborni zakon moramo promijeniti u prvim mjesecima sljedeće godine (prosinac 2016.)

-Izmjene izbornog zakona u narednih mjesec dana (siječanj 2017.)

-Izmjene izbornog zakona BiH moguće do kraja godine (veljača 2017.)

-U naredna 3 mjeseca imat ćemo usvojen izborni zakon (travanj 2017.)

-Čović očekuje izmjene Izbornog zakona do kraja godine (lipanj 2017.)

-Dom naroda BiH će do kraja mjeseca prihvatiti odredbe izbornog zakona koje su predložile stranke Hrvatskog narodnog sabora BiH (srpanj 2017.)

-Do kraja godine moguće dogovoriti reformu Izbornog zakona (listopad 2019.)

-Do kraja ožujka moguća izmjena Izbornog zakona (siječanj 2020.)

-Do kraja godine će doći do rješenja (listopad 2020.)

-Izmjena izbornog zakona u planu do travnja (veljača 2021.)

-HDZ BiH će insistirati da se izmjene Izbornog zakona u Parlamentu BiH usvoje do kraja šestog mjeseca, i to je crvena linija ispod koje HDZ neće ići (veljača 2021.)

-Do kraja travnja bit će usuglašen model izmjena izbornog zakona u BiH (ožujak 2021.)

-Čović je izrazio optimizam da će se postići dogovor o izmjenama Izbornoga zakona do sredine godine (ožujak 2021.)

-Dogovor o izmjenama Izbornog zakona do kraja rujna (rujan 2021.)

-Do kraja godine trebale bi završiti sa izmjenama Izbornog zakona (rujan 2021.)

-Do kraja godine završit ćemo izmjene Izbornog zakona (studeni 2021.)

-Izborni zakon šest mjeseci nakon uspostave vlasti (listopad 2022.)

-Mi smo odredili da do kraja 2023. izmijenimo izborno zakonodavstvo (svibanj 2023.)

-Do kraja siječnja ćemo sve završiti, Schmidt ne treba reagirati (prosinac 2023.)

-Do kraja veljače finaliziranje izmjena Izbornog zakona (siječanj 2024.)

-Izborni zakon već na prvim sjednicama Vijeća ministara (travanj 2024.)

-Neophodne su izmjene Izbornog zakona kako bi se osigurala zaštita ravnopravnosti tri konstitutivna naroda (travanj 2025.)

-Nećemo prihvatiti ni minimalnu mogućnost da bošnjački narod ponovno bira dva bošnjačka člana Predsjedništva BiH (lipanj 2025.)

-Mi imamo dva ili tri mjeseca ispred sebe da riješimo ovo pitanje, barem u onom dijelu gdje se bira hrvatski član Predsjedništva (veljača 2026.)

-Mi smo procijenili da ćemo u narednih 20-ak dana biti u zvaničnom posjetu Washingtonu (veljača 2026.)

Tko bi nakon ovoga takvoga lika uopće ozbiljno shvaćao? Tko bi ozbiljno shvaćao i Hrvate u BiH kojima je takav lik lider i koji ga već 20 godina trpe.

Vrijeme je da vratimo dostojanstvo i ozbiljnost hrvatskom narodu. Vrijeme je da izaberemo ljude koji će s nama dijeliti iste ideje, iste vrijednosti, istu viziju budućnosti, a da one koji dijele naše novce i uništavaju sve oko nas, pošaljemo na smetište povijesti!