Tehnologije izrade ekrana (zaslona) – LCD, OLED, LED i Plazma ekrani. Usporedit ćemo ih, i objasniti kako svaki od spomenutih ekrana radi. Tehnologije koje se koriste i način prikazivanja slike na zaslonu.
Objasnit ćemo koje su razlike između spomenutih zaslona, i koji je “bolji” u određenim situacijama.
LCD – zaslon, tehnologija
LCD zaslon je možda i začetna tehnologija ravnih i tankih ekrana. Poznati su još od pojave prvih kalkulatora sa digitalnim prikazom, a kasnije (kako je tehnologija napredovala) je započela upotreba u složenijim uređajima.
LCD je skraćenica od Liquid Cristal Display (displej od tečnog kristala), a čitava se tehnologija zasniva na stalno upaljenom pozadinskom svjetlu, koje se kasnije blokira/propušta drugim električnim elementima u zaslonu. Na tom principu (pojednostavljeno) dobijemo određenu sliku.
Pozadinsko svjetlo je neophodno za prikaz crne boje, i svih drugih boja iz spektra.
Na gornjoj fotografiji možete vidjeti tehnologiju koja se koristi kod proizvodnje LCD zaslona. Osnovni dizajn LCD zaslona sastoji se od tri glavna elementa: sloj tekućeg kristala, polarizirajućih panela i izvora svjetlosti. Sami kristali u ovom zaslonu ne proizvode svjetlost, nego će svjetlost (dok putuje kroz slojeve zaslona) u jednom trenutku proći kroz filter boje. Od tog trenutka, pa na dalje, ovisno koji je piksel uključen, a koji isključen, na zadnjem sloju možemo vidjeti formiranu sliku u boji.
Današnji LCD zasloni poznati su po preciznom prikazu boja, posebno nijansi sive boje. Sa druge strane, imaju slabiji prikaz crvene, plave i ljubičaste boje – s namjerom da se smanji potrošnja električne energije. Trebamo imati na umu da su LCD zasloni još uvijek najviše zastupljeni u sastavljanju prijenosnih računala (laptop), i drugih sklopova koji rade na punjive baterije. Vrijedi spomenuti da se LCD ekrani sporije troše, što znači da imaju dugačak radni vijek – par tisuća radnih sati uporabe.
Plazma zasloni
Plazma zaslon u sebi ima aktivni sloj (komore sa plinom ksenon, neon i manjom razinom živinog plina) koji svijetli kada se pobudi električnim nabojem. Ove komore su jako sitne, i gotovo su nevidljive golim okom. Tisuće ovih komora na površini zaslona tvore piksele, koji dalje kombinacijom svjetlećih uzoraka daju sliku.
Razlika u odnosu na LCD zaslon je ta, što plazma zaslon nema dodatni izvor svjetlosti u pozadini. Komore koje svijetle u određenim bojama daju dovoljnu količinu svjetlosti da bi se pokazala slika na ekranu.
U čitavom sklopu (osim komora sa plinom) imamo prednji i stražnji sloj elektroda koje provode električne signale, koji daju signal na određenim mjestima zaslona. Upravljački sklop uz pomoć elektroda generira sliku na zaslonu.
Plazma zasloni u pravilu su nešto deblji, i nešto više teški ako ih usporedimo s LCD zaslonima.
Najveću popularnost plazma ekrani su imali do ranih 2000-ih. Najviše su se koristili u proizvodnji velikih televizora visoke razlučivosti.
Čitava koncepcija ovog sklopa se može sažeti u dva ključna dijela:
Precizno posložene komore ispunjene plemenitim plinovima kontroliraju se putem elektroda. Električni napon, koji djeluje kroz elektrode, pobudit će plinove u komorama i one će svijetliti.
Elektrode, kada su posložene zajedno, tvore osnovnu rešetku. Električni impulsi, koji dolaze iz mikroprocesora, proizvest će svijetlo samo u određenim komorama – tvoreći tako određenu sliku.
Zbog svoje veličine, težine i potrošnje električne energije, plazma zasloni nisu bili pogodni za ugradnju u prijenosna računala, računalne monitore i pametne telefone.
OLED zaslon
OLED je skraćenica od Organic Light Emitting Diode (organska dioda koja odašilje svjetlo). Jednostavno definirano, to znači da je riječ o organskim spojevima koji svijetle ako kroz njih prolazi struja.
Za razliku od LED zaslona (koji ćemo spomenuti u nastavku), OLED je u pravilu više savitljiv, manjih je dimenzija i zbog toga je pogodniji za korištenje u modernim velikim televizorima visoke razlučivosti.
Važno je istaknuti da i LED i OLED monitori rade na sličan način, ali ipak postoje razlike u tehnologijama koje se koriste.
OLED ekran ne zahtijeva pozadinsko osvjetljenje da bi pokazao crnu boju, ali je svjetlost potrebna za prikaz bijele i ostalih boja. Za razliku od LCD monitora, koji ima neovisno pozadinsko osvjetljenje, OLED monitor ima piksele koji sami (svaki za sebe) reproducira svjetlo.
Kontrast boja kod OLED ekrana je jako izražen, nekada i previše. Mnogi zamjeraju takav prikaz boja i smatraju ga nerealnim. Na boljim uređajima se kontrast može kalibrirati, da bude realan i ugodan oku.
U pravilu su OLED ekrani skuplji za proizvodnju, pa mnogi proizvođači i dalje koriste LCD tehnologiju.
LED zaslon
LED je skraćenica od engleskog: Light Emitting Diode (dioda koja odašilje svjetlo).
Jednostavno napisano, LED zaslon je površina ispunjena malenim LED diodama koje kontrolirano svijetle i reproduciraju sliku na zaslonu.
Kod ove tehnologije svaki piksel svijetli za sebe, i zaslon nema pozadinsko osvjetljenje. Tehnologija LED zaslona najviše je slična već gore spomenutom OLED zaslonu, s tim da ovdje nije riječ o organskim svjetlećim komponentama.
Kao nedostatak LED zaslona možemo spomenuti da jedan piksel, koji svijetli, osvijetli i susjedne piksele. Time se gubi oštrina slike, kontrast i kvaliteta slike općenito.
Koji ekran (zaslon) odabrati?
Spomenut ćemo u nastavku neke glavne razlike između spomenutih tehnologija.
Danas u gotovo svakom uređaju imamo ugrađen manji ili već ekran. Većinom su to ekrani proizvedeni jednom od spomenutih tehnologija, pa da opišemo svaku od njih.
Postoje tri glavne kategorije (tehnologije pomoću kojih se prave svi zasloni), a to su LCD, LED i Plasma zasloni.
LCD ekrani se prave u različitim dimenzijama, i koriste se u gotovo svim uređajima, od najmanjih ručnih satova, pa do zaslona za laptop i desktop računala. LCD tehnologija se koristi i u proizvodnji televizora, pa imamo LCD TV uređaje veličine zaslona i do 90″. LCD zasloni mogu biti različitih dimenzija. Ova tehnologija se primjenjuje u gotovo svim uređajima koji koriste neki oblik ekrana. LCD je mali potrošač električne energije, ima dug vijek trajanja i lagan je. Vrijedi spomenuti da se zaslon 4K rezolucije prvo počeo proizvoditi na LCD zaslonima. Nedostatci ove tehnologije su potreba za pozadinskim osvjetljenjem, smanjena vidljivost gledanja pod kutom, i slabiji kontrast kao i jakost boja.
LED zasloni najviše se koriste (ugrađuju) u TV uređaje, pa možemo kazati da danas čak i dominiraju u tom segmentu. LED zasloni su napredovali posljednjih godina i sve se više koriste u proizvodnji TV uređaja, pametnih telefona i ručnih satova. Ipak, zbog visoke cijene izrade, i zbog činjenice da je tehnologija još u razvoju, uređaji sa LED zaslonom znaju biti skuplji u odnosu na iste uređaje koji koriste LCD. LED zaslon je možda i najbolji izbor za TV uređaje jer su pikseli aktivna svjetleća tijela, što uveliko povećava kut gledanja, kontrast i živahnost boja. Mnogi će odabrati pametni telefon s LED tehnologijom (OLED ili AMOLED), jer takav zaslon daje jake boje i najbolju vidljivost na dnevnom svjetlu. LED TV ekrani danas nude FullHD rezoluciju, što će zadovoljiti i one zahtjevne korisnike.
Plasma je tehnologija koja lagano odlazi u zastaru. Iako je prije desetak godina nudila mnoge prednosti, plazma tehnologija danas nema očite prednosti nad LED tehnologijom, i sve se manje koristi u proizvodnji TV uređaja. Zbog svojih tehničkih ograničenja, plazma ekrani su ugrađivani najviše u TV uređaje, a rijetko (skoro nikako) u računalne monitore i druge slične uređaje.
Fotografije smo preuzeli sa stranice – www.sears.com – članak: razvoj tehnologije zaslona
