(P)OGLED S DINARIDA
Akademski promišljati prošlost, ne šutjeti o sadašnjosti te pozitivno gledati na budućnost na tragu je stare poslovice…da bi zlo oživjelo, dobro se mora pasivizirat?!
.
Na tragu takvih stavova pišem ovu kolumnu s nadom “relaksacije” naše svakodnevnice, a na dobrobit našeg puka dinarskog..
.
A da bi se detektirali fakti i problemi, valja ih detektirati, pa i definirati kako o zemljopisnoj poziciji Dinarida tako i genetskog čovjeka koji ih napućuje, poznatog kao Dinarid.
.
Iako baštinimo možda i najljepši dio zemaljske kugle, i od Boga genetski predodređeni za velike dosege, od misaonih do sportskih, nešto je ipak trulo u “državi dinarskoj”, ili ti ga mediteranska kvaka….da “riba smrdi od glave”.
.
Pa da vidimo gdje je trulo i omirišemo smrad koja se svakodnevno širi s prijetnjom da nas okupira, baš kao i razni osvajači – od rimskih i karolinskih, do otomanskih i germansko-ugarskih.
.
Ostati i opstati ili se boriti, hamletovsko je pitanje za sve nas koji svakodnevno ispracćamo najvitalniju mladež, a ostavljamo “smrad i trulež” da nam kroje sadašnjost, ali i kreiraju budućnost?!
.
Možda se jedan od odgovora nalazi i u zemljopisnoj odrednici “Zapadni Balkan ili jugoistočni podrepak Europe” kako nas tkzv. civilizareni Europljani često tretiraju kad nam nude mrkvu i pendrek da bi nas “utjerali u brazdu”.
.
Bilo je i eksperimentalnog pokušaja s “yugislavistikom”, pa i sa “croatanerima, serbomanima, bošnjatlijama, herceglijama” pa i “pišinim i udbaškim sinovcima i kčerkicama “.. al nikako s ILIRSKIM HRVATIMA DINARIDIMA..
.
Jedan od odgovora je i u osmom grijehu, poslušnosti, koji se kosi i sa Božjom slikom i prilikom slobodno mislećeg čovjeka koji uz srce i udove ima i mozak i dušu da bi darovanu zemlju prilagodio svojim, ali i potrebama svih živih bića..
.
Ni opomena s Velikim potopom, a li i spašavanjem na Noinoj arci nam nije bila dovoljna da razum, etika i moral prevladaju nad slijepom poslušnošću, gramzivošću, krađom svega i svačega, od prirodnih resursa i intelektualnog vlasništva do vjerodostojnosti i izbornih prijevara.
.
I što je najgore, prevladava svekolika letargija i malodušnost, po modelu ,,šutnja je zlato”, pa i ona udbaška “zavadi pa vladaj”.
.
A nigdje ni Platonova akadema, ni Cicerona ni Konfucija… svi se pretvorili u makijavelizam… cilj opravdava sredstva..?!
.
Ni misli sv. Jeronima… oprosti mi Bože jer sam Dalmatinac… čime je zapravo već u prvim stoljećima po Kristu upozorio na mogućnost “dinarskog jala i prostodušnosti” na pojavnosti u “svetoj zemlji koju volimo zvati i po himnoj LIJEPA NAŠA”.
.
A da bi doista bila, i lijepa i naša, i bezgranično voljena i cijenjena, svi smo pozvani i prozvani da u svojim svekolikim djelatnostima počnemo sa čišćenjem smrada i prekinemo sa šutnjom i slijepom poslušnošču.
.
Slobodne i kreativne ljude imati na svim pozicijama društveno politićkog, pa i kulturno-gospodarskog života je conditio sine qua non, ultimativni uvjet za tako česte sintagme i stereotipe… reforme, revitalizacije, transformacije.
Zato po makovskim riječima..valja nama preko rijeke..
.
Očistiti smrad i smeće ispred svog praga, pa i iz svoje glave, sve “balkanske, globalističke, bratijaške, rodijačke..” veze i poveznice i iz balkanske krčme preko dinarskih visova i bistrih rijeka do Boginje Europe, s vlastitim impresivnim identitetom i kreiranim imidžom zemlje koja je stoljećima osvajana, al’ nikad pokorena.
DIJAK DINARSKI
