Provođenje bilo kakvih partikularnih politika, osim ako to nije u skladu s politikama međunarodne zajednice, jedinih stvarnih “gospodara” u Bosni i Hercegovini, nemaju apsolutno nikakvih izgleda na uspjeh, jer te politike u načelu predstavljaju negiranje svih temeljnih načela na kojima Bosna i Hercegovina počiva.
Populističke geste
Najčešće se tu radi o populističkim gestama, barem kada je riječ o bošnjačkoj politici, koja je svih ovih godina prednjačila u tim procesima. Njima se ovih dana pridružila i Borjana Krišto, novoizabrana predsjedateljica Vijeća ministara BiH, koja dolazi iz HDZ-a, i koja, bez obzira na poziciju na kojoj se nalazi, provodi prije svega stranačku politiku, što nije iznimka već pravilo koje vrijedi za sve stranke u BiH.
Borjana Krišto sastala se u Sarajevu sa zapovjednicom NATO-ova stožera u Sarajevu, brigadnom generalicom Pamelom McGaha.
U zvaničnom priopćenju nakon sastanka navedeno je kako je “predsjedateljica Krišto podcrtala važnost suradnje s NATO-ovim stožerom na euroatlantskom putu BiH, naglasivši da NATO ne predstavlja samo vojni nego i politički savez koji dijeli vrijednosti slobode, demokracije, pluralizma i konsenzusa”.
Čudi me da generalica McGaha, ganuta Krištinim riječima, nije zapjevala onu: “Kad se sjetim, suza krene…”
Na ovo je, sasvim očekivano, reagirao Zoran Tegeltija, zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara, koji je zapravo iznio stav “treće strane”.
Tegeltija je u načelu izjavio kako za procese euro-atlantskih integracija mora postojati suglasnost “oba entiteta i sva tri naroda”, što je načelo na kojemu počiva Bosna i Hercegovina.
“S tim u vezi, razumijem da oko članstva u NATO postoji konsenzus u Federaciji BiH, ali ne i na razini BiH jer se tome protive RS, kao i njeni predstavnici na zajedničkoj razini. Siguran sam da je toga svjesna i Borjana Krišto, koja o odnosu prema NATO može govoriti u svoje ime, ali ne i u ime cijele BiH”, izjavio je Tegeltija.
Najobičnija glupost
Reći za NATO savez to da dijeli “vrijednosti slobode i demokracije“, da ostanemo samo na ovo dvoje, je najobičnija glupost.
Treba se samo prisjetiti veta na članstvo Švedske u ovu organizaciju od strane Turske, gdje je Erdogan tražio da se jedna zemlja visoke demokracije, poput Švedske, povinuje hirovima turskog autokrate, odnosno da isporuči kurdske političke aktiviste koji su se od Erdoganova terora sklonili u tu zemlju.
Švedska je svojim odbijanjem da se pokori Erdoganovu diktatu, iako je u NATO paktu postojala prešutna suglasnost da to napravi, spasila ovu organizaciju od neviđene blamaže, odnosno od toga da vrijednosti zapadne demokracije, što je bez sumnje najviše humanističko dostignuće ljudske civilizacije, odnosno svijeta koji ona simbolizira, dovede uz bok Rusiji i Kini, koje predstavljaju dva geopolitička bloka suprotstavljena trećem, zapadnom, čiji je simbol NATO pakt.
Erdogan je na samom početku, nakon što su Švedska i Finska zatražile prijem u NATO pakt, svojim vetom obuhvatio i Finsku, od čega je naknadno odustao.
Nikada u javnosti nije navedeno što se dogodilo. Je li Finska, a s njom i NATO pakt, pristala na turski ultimatum, te na taj način bacila pod noge jednog autokrate “vrijednosti slobode, demokracije, pluralizma i konsenzusa“?
Računajte na nas
O kakvoj slobodi i demokraciji govori Borjana Krišto, zna samo ona.
Na žalost, od tih vrijednosti ostale su samo prazne frazetine i čisto sumnjam da Borjana Krišto toga nije svjesna.
Ovdje je riječ zapravo o servilnoj politici stranke iz koje predsjedateljica dolazi, koja na taj način, poput pionira iz vremena Josipa Broza Tita, želi poručiti međunarodnoj zajednici ono balaševićevsko “računajte na nas“.
U istu kategoriju spada i dodjela ovogodišnjeg Večernjakova pečata, gdje su nagradu za osobu godine podijelili visoki predstavnik Christian Schmidt, američki veleposlanik u BiH Michael Murphy, i Johann Sattler, šef Delegacije EU u BiH i specijalni predstavnik EU u BiH.
Mene ovo pomalo podsjeća na Zlatnu malinu, filmsku “nagradu” koja se po oskarovskim kategorijama dodjeljuje za najgora filmska ostvarenja u tekućoj godini. Mašala!
U svom govoru zahvale, Murphy je spomenuo i članstvo Bosne i Hercegovine u NATO paktu: “Hvala Večernjem listu i BHRT-u za ovu nagradu kojom se odaje priznanje zajedničkim nastojanjima Sjedinjenih Država, Europske unije i Ureda visokog predstavnika na tome da se olakša proces integracije Bosne i Hercegovine u euro-atlantske institucije. Prvi put nakon dugo vremena, BiH kao zemlja ima priliku napraviti veliki iskorak prema članstvu u euroatlantskim institucijama.”
Slobodni komadić svijeta
Članstvo u NATO paktu i euro-atlantske integracije u frazeologiji međunarodnih moćnika i naših političara imaju slično značenje kao i zaboravljena komunistička utopija u kojoj će svi dobivati sve po vlastitim potrebama.
Kako je ta priča završila na najbolji način govore ratovi vođeni devedesetih na Balkanu i onaj koji trenutno bijesni u Ukrajini.Završila je zapravo onako kako završavaju sve utopije: u distopiji.
Situacija u današnjem svijetu neodoljivo podsjeća na onaj koji, u svom konačnom, dovršenom obliku, opisuje George Orwell u svom romanu “Tisuću devetsto osamdeset četvrta“, što se prvenstveno odnosi na blokovsku podjelu svijeta, na tri svjetske imperije, u podjeli u kojoj ne postoje “neopredijeljeni”, a niti postoji slobodni komadić svijeta u kojoj bi se pronašao spas od prevladavajuće totalitarne svijesti.
U Orwellovoj distopiji svijet je podijeljen na tri totalitarne super-države: Oceaniju koja obuhvaća Južnu i Sjevernu Ameriku, Južnu Afriku i Veliku Britaniju; Euraziju koja obuhvaća sjevernu Aziju i Europu; te Orijentaziju koja obuhvaća Daleki istok.
Te tri super-države neprestano ratuju jedna protiv druge, gdje je rat isključivo sredstvo za održavanje na vlasti vladajućih elita.
Orwell je, koristeći hladnoratnovska iskustva iz druge polovice dvadesetog stoljeća, stvorio zastrašujući distopijski svijet u kojemu nema mjesta za “neopredijeljene”, koji su, što nam pokazuje povijesno iskustvo, bili najbolja brana od pada u distopijske scenarije.
Zapadne vrijednosti
Kao da živimo u nekoj vrsti predorvelijanskog vremena, u kojemu se svijet pred našim očima zatvara u tri globalne imperije: Kinu, Rusiju i Ameriku u koju je uključena Zapadna Europu, Australija i Novi Zeland.
Kina i Rusija, s društvenim uređenjem kakvo imaju, kao da se već sada uklapaju u Orwellove totalitarne obrasce.
Međutim, ni zapadni svijet nije daleko od toga, osim što se tamo “ubijanje razuma” ne provodi represijom, već zastrašujućim zaglupljivanjem stanovništva putem medija i društvenih mreža.
Kada je postao američki predsjednik, Donald Trump je otvorio novo poglavlje svjetske politike rušeći kao kule od karata sve međunarodne ugovore koje su postigli njegovi prethodnici mukotrpnim pregovorima.
Bez Donalda Trumpa, koji je u svjetsku politiku na velika vrata uveo iracionalizam, kojim je naprosto ismijao “zapadne vrijednosti”, ne bi vjerojatno bilo ni ovakvog Vladimira Putina, čije su imperijalne ambicije, na svu sreću, nepovratno zaglibile u ukrajinskom blatu, a niti sve agresivnije Kine.
U Orwellovu svijetu još uvijek postoji takozvano “sporno područje” za koje tri države vode stalni rat, jer je ono izvor jeftinih sirovina i robovske radne snage.
To je, na žalost, kontekst u kojem možemo promatrati današnju Ukrajinu, ali i Bosnu i Hercegovinu, gdje je od svih demokratskih načela ostalo samo ono “ako nisi s nama, onda si protiv nas”.
Ključni problem Bosne i Hercegovine je upravo ta nerazrješiva pat-pozicija vezana uz blokovsku podjelu svijeta, s Republikom Srpskom kao ruskim provizorijem, što je podcrtao Milorad Dodik svojim nedavnim posjetom Kremlju, i Federacijom BiH kao ispostavom Zapada.
Sve drugo, sve te fraze i frazetine koje slušamo svih ovih godina, svu tu priču o “vrijednostima slobodnog svijeta“, Borjana Krišto i Michael Murphy mogu slobodno zavezati mačku o rep.
Bljesak.info
