Predvodnici Veležovog mladog talasa: Sead Kajtaz i Semir Tuce. Mnogi stručnjaci tvrde da mostarski klub, u imenima ove dvojice svojih prvotimaca, ima najdarovitije fudbalere na krilnim pozicijama.
“U Jugoslaviji je rođen novi Džajić!”, tako je jedan ushićeni francuski reporter ocijenio igru Semira Tuce za vrijeme turneje Veležove juniorske selekcije po ovoj zemlji. Njegov kolega sa desne strane terena Sead Kajtaz, odmah nakon predstavljanja publici, prozvan je Driblerom sa Neretve.
Možda će ovi komplimenti koji stižu sa svih strana biti preteško breme za još nejaka i neiskusna pleća dvojice Veležovih najdarovitijih igrača, ali je sasvim izvjesno da se radi o talentima najplemenitijeg kova. Blizu su istini oni koji tvrde da mostarski klub u ovom trenutku ima najperspektivnije fudbalere na krilnim pozicijama. Tuce ima devetnaest, a Kajtaz samo godinu više. Sudbina je htjela da njihov razvojni put bude identičan. Počeli su u isto vrijeme, prošli sve selekcije, stigli i do prvog tima, a potom debitovali u mladoj reprezentaciji.
METEORSKI USPON
Takve početne korake pravili su samo fudbaleri izuzetne klase. Kajtaz za sobom ima već 25 prvenstvenih utakmica i osam nastupa u mladoj reprezentaciji. Sličan učinak ima i Tuce. Sve upućuje na zaključak da pred ovom dvojicom mlađanih fudbalera predstoji blistava budućnost.
Pitamo ih: da li su zadovoljni sa onim što su do sada ostvarili?
- Za početak je dobro, kažu uglas – ali tek predstoji glavno dokazivanje. Mi smo sada u fazi kada su oscilacije u igri česte pa se treba potruditi da padove svedemo na najmanju moguću mjeru. Potreban je i naš trud, ali i strpljenje trenera, navijača…
Oni su objektivni. Ne stiče se utisak da su im hvalospjevi udarili u glavu. Semir Tuce, naprimjer, kaže:
- Moja osnovna mana je slaba igra u prostoru. Na to me i trener upozorava i sad znam da i taj element fudbalske igre moram da popravim. I da moji centaršutevi budu precizniji, također…
Samokritičan je i Kajtaz:
- Moja najjače oružje je dribling. Ali to ponekad zloupotrebljavam u htijenju da pokažem što više, a za to više nedostaje iskustva utakmica. Ni centaršutevi koje upućujem s krila ne idu uvijek na pravo mjesto. Trebam biti tačniji u upošljavanju suigrača.
Kažu da su najviše zahvalni navijačima na podršci koju su im pružili u dosadašnjim nastupima. Oni žele da im na tome uzvrate dobrim igrama.
- Ali, od nas ne treba očekivati da riješavamo utakmice. To bi bilo previše. Nije to bježanje od odgovornosti, već realno sagledavanje naših mogućnosti. Svako opterećenje moglo bi negativno da se odrazi. Sve to, ipak, ne znači da se na naš puni udio u Veležovim igrama i rezultatima ne može računati.
TEŽE U VELEŽU NEGO U REPREZENTACIJI
Njihova sadašnja preokupacija usmjerena je ka tome da budu dobro pripremljeni za nastavak fudbalskog šampionata i za nastupe u mladoj reprezentaciji. Žele da se potvrde i u svom Klubu i u dresu najdražih boja.
- Zaista je neobično, ali meni je lakše u reprezentaciji nego u Veležu – kaže Kajtaz – U mladom timu naše zemlje čini mi se da sam osigurao mjesto, dok je u Veležovoj ekipi konkurencija zaista mnogo veća. A to me tjera na još veći rad kako bih se konačno standardizovao na desnom krilu.
- I ja sam u sličnom položaju – razmišlja Tuce – Za isto mjesto konkuriše više fudbalera. Jedini recept da se dođe do dresa sa brojem jedanaest jesu dobre igre u kontinuitetu. Želim da bude tako.
Velež je jesenju sezonu završio na trinaestoj poziciji. Šta dvojica najmlađih prvotimaca očekuju na proljeće?
- Ja sam veliki optimista – kaže Kajtaz – Nismo toliko zaostali po bodovima da se ne bi mogli priključiti vodećim, biti među prvih pet ekipa! To možda nije skromno, ali naša ekipa kvalitetom zaslužuje da bude u vrhu.
- Imali smo dosta nevolja prošle jeseni – dodaje Tuce – Sada je situacija mnogo povoljnija. Mislim da ćemo zauzeti sedmo mjesto.
Raduju se i učešću na dvanaestom po redu turniru svog kluba. Vjeruju da će na ovoj reviji fudbala nagovijestiti još bolje igre u predstojećoj prvenstvenoj sezoni. To se od predvodnika Veležovog mladog talasa s pravom i očekuje.