U kategoriji “Kultura i scena” izabrana su dva laureata.
Zagreb je ovog tjedna bio Amerika u malom, a u petak sve su oči bile uprte u studio HRT-a gdje je, uz studio BHRT-a u Sarajevu, realizirana završnica događaja godine u BiH, Večernjakova pečata. Dvadeset i treći put zaredom nagrađeni su oni koji su svojim radom i zalaganjem ostvarili uspjehe u svojim oblastima.
Kulturni velikani
U kategoriji “Kultura i scena” izabrana su dva laureata. Večernjakov pečat za kulturu pripao je Ilji Benkoviću. Ivica Nuić, gospodarski tajnik Matice hrvatske, uručio je priznanje jednom od utemeljitelja Dana hrvatskog filma Orašje, koji je i nakon smrti legendarnog Ive Gregurevića nastavio međunarodno djelovati, dovoditi poznate glumce, stvarati nove talente, a festivalu svake godine daje dimenziju više. – Kada imate čvrste i stabilne temelje u koje gotovo tri desetljeća ugrađujete, dograđujete i oplemenjujete dobru ideju i viziju, onda epilog mora biti kvalitetan i prepoznatljiv kulturni proizvod. Ogromnu prepoznatljivost našem festivalu zasigurno je dao u 23 godine rada njegov utemeljitelj, vizionar, veliki glumac i čovjek Ivo Gregurević. Ja sam u taj prekrasni filmski projekt uložio gotovo pola svog života, a ova nagrada koju sam dobio nagrada je i mojim bliskim suradnicima i pokroviteljima, što pokazuje da jedno malo Orašje može iznjedriti velike i prepoznatljive kulturne projekte. Zahvaljujem Večernjaku što je prepoznao, vrednovao i adekvatno nagradio moj rad, a ja ću s još više žara, ljubavi i entuzijazma nastaviti dalje – kazao je Benković.
Umjetnik godine je Ivica Propadalo, poznati glazbenik, jedan od najistaknutijih hrvatskih likovnih umjetnika suvremenog izričaja, scenograf, potpisnik dizajna statua Dore, Porina… Nagradu mu je uručio profesor, publicist i medijski stručnjak Božo Skoko.
Nagrade mijenjaju život
– Prije svega, zahvalio bih Večernjem listu, žiriju i čitateljima. Izgleda da sam imao više sreće sa žirijem nego naš Baby Lasagna. Zahvaljujem i HRT-u, koji je od početka prepoznao moj rad pa mi dodijelio da prve nagrade, Porin i Doru, kao i prve scenografije, uradim pod okriljem HRT-a. Nisam od onih ljudi koji kažu da im nisu bitne nagrade. Nagrade su mi itekako bitne, kako onih 60-ak koje sam napravio za druge ljude tako i tri druge nagrade koje su mi promijenile život. Hvala mojoj majci koja me je podržavala u likovnom i glazbenom izričaju i kad sam imao najniže ocjene iz tih predmeta u osnovnoj školi, likovnog i glazbenog, i hvala mom Livnu i Livnjacima koji su me pratili od moje prve izložbe – poručio je Propadalo.
Vecernji list
