Nastojeći odgovoriti na pitanje: „Kakav svijet želimo prenijeti djeci koja odrastaju?“, pod pokroviteljstvom Dikasterija za kulturu i obrazovanje, a kako je Papa najavio, prva inicijativa Svjetski dan djece obilježava se 25. i 26. svibnja. Tim povodom portal Nedjelja.ba razgovarao je s Ivanom Šarčević, magistrom predškolskog odgoja.
Gospođa Šarčević rođena je 4. svibnja 1987. u Prozoru. Pohađala je Osnovnu školu Fra Jeronim Vladić u Ripcima i Opću gimnaziju u Prozoru, a zatim je na Pedagoškom fakultetu u Sarajevu 2012. stekla zvanje magistre predškolskog odgoja.
Kao odgajateljica radila je u dječjim vrtićima u Dubrovniku i Zagrebu, a od 2016. zaposlena je u JU Dječji vrtić Ciciban u Prozoru.
Supruga je i majka troje djece te aktivna članica etnoskupine Čuvarice.
Poštovana gospođo Šarčević, papa Franjo je u prosincu 2023. najavio 1. svjetski dan djece koji će se proslaviti u Rimu 25. i 26. svibnja jer je želio malene staviti u središte. Je li svijet danas mjesto u kome postoji briga za dijete i gdje je ono u središtu?
Usvajanjem Konvencije o pravima djeteta 1989., ljudi su se ujedinili u želji da stvore svijet kakav zaslužuju djeca, svijet u kome će svakom djetetu biti osigurana jednaka prava, te će svako dijete imati priliku rasti, učiti, razvijati svoje sposobnosti i talente, odrastati u obitelji, biti sigurno i zaštićeno. Pitamo se je li svijet danas takvo mjesto. Djeca jesu naša budućnost, ali njihova budućnost se stvara danas i na nama je pružiti im priliku za bolje i sretnije odrastanje, da svijet zbilja bude mjesto na kome postoji istinska briga za svako dijete i njegovu dobrobit.
Danas moramo staviti dijete u središte svoga djelovanja, i…
Ovaj Dan djeci nudi mogućnost postati protagonistima kroz trenutke molitve, prijateljstva i formacije, izjavio je kardinal José Tolentino de Mendonça, prefekt Dikasterija za kulturu i obrazovanje, koji i organizira Svjetski dan djece. Kako dati djeci glavnu ulogu i razviti kod njih osjećaj sigurnosti kroz svakodnevne aktivnosti u obitelji i vrtiću/školi?
Sigurnost je primarna potreba svakog djeteta. Djeca moraju imati osjećaj sigurnosti u okruženju u kome borave, bilo vrtić/škola, bilo obitelj. Svako naše djelovanje treba biti usmjereno na to da se djeca osjećaju sigurno i zaštićeno, a time i oni sami stvaraju pozitivnu sliku sebe samih, odnosno u ranoj dobi razvijaju samopoštovanje. Ako se dijete iz bilo kojeg razloga osjeća nesigurno, onda je u stanju stresa dokle god taj osjećaj traje. Odgajatelji djeci trebaju pristupati s uvažavanjem kako bi djeca razvila osjećaj vlastite vrijednosti. Djeca koja su sigurna u sebe, sposobnija su se nositi s različitim životnim situacijama.
Djeca se često ponašaju neprimjereno kada se moraju premjestiti iz svog dječjeg svijeta u svijet odraslih i zato je naša dužnost kao roditelja i kao odgajatelja poštivati njihov svijet, njihovu individuu, usmjeravajući ih kroz aktivnosti primjerene njihovim sposobnostima i interesima osiguravajući pozitivno i sigurno okruženje.
Primarna uloga obitelji je briga i odgoj djece, ali ne može se zanemariti činjenica da su danas brojne obitelji disfunkcionalne. Koliku ulogu danas u odgoju ima obitelj, a koliku vrtić i druge odgojno-obrazovne ustanove?
Obitelj je temelj djetetova postojanja i kao primarna zajednica, obitelj je ta koja kod djeteta razvija stavove intelektualnog, moralnog, tjelesnog, emocionalnog, estetskog i radnog odgoja i upravo o njoj ovisi kako će dijete shvaćati sebe i svijet oko sebe.
S obzirom na vrijeme koje djeca provode u vrtiću (od 4 do 10 sati dnevno) i u drugim odgojno-obrazovnim ustanovama, odgajatelji koji su u izravnoj interakciji s djecom moraju biti svjesni svoje uloge u djetetovoj percepciji svijeta oko sebe kao i u ulozi cjelokupna djetetova razvoja. Obitelj i vrtić su mjesta gdje dijete stječe sigurnost, sliku o sebi, prolazi kroz proces prilagodbe na svijet koji ga okružuje i izgrađuje osobnost u užem i širem smislu. Najbolji rezultati sigurno će biti ukoliko su kompetencije roditelja i odgajatelja usklađene prema istom cilju za d…
Kakva je komunikacija danas između roditelja i djece, u smislu međusobna poštovanja i tolerancije, i što se može učiniti kako bi se djeca kvalitetno „odgajala razgovorom“?
Komunikacija unutar međuljudskog odnosa povezana je s potrebom čovjeka da ostvari kontakt s drugim ljudima i tako dobije orijentaciju o sebi samome kao i osjećaj pripadnosti i povezanosti. Komunikacija bi uvijek trebala biti dvosmjerna, dakle trebamo i govoriti i slušati. Stavila bih naglasak na slušati što nam to djeca govore, unijeti se u njihov svijet. Nažalost, komunikacija među djecom i roditeljima je danas sve oskudnija što predstavlja veliki problem današnjice. Znamo da se temelj postavlja od samog djetinjstva i gradi se cijeli život, ali djeca su danas dosta prepuštena sebi zbog manjka vremena koje im roditelji pružaju radi suvremena načina života. Nepostavljanje zdravih granica kod djece, traženje i podvrgavanje različitim metodama u nadi da postanemo bolji roditelji, često nas dovede do jednog nezdravog odnosa…
Svjetski dan djece prigoda je i za podizanje svijesti o djeci koja su doživjela nasilje, zlostavljanje, iskorištavanje i diskriminaciju. Koliko je ova pojava raširena u bh. društvu, odnosno poštuju li se prava djeteta?
Budući da je nasilje nad djecom, kako u svijetu, tako i u BiH sve više prisutno, od presudne je važnosti svakim danom na različite načine podizati svijest o toj temi. Nasilje ima razarajući utjecaj na djecu. Čini mi se koliko god se podiže svijest o tom problemu, sve je veća ravnodušnost među ljudima smatrajući da će taj problem netko drugi riješiti. Svaki pojedinac u djetetovoj okolini je dužan i odgovoran djelovati na dječju patnju jer smo svjesni da se djeca ne mogu sama izboriti i pomoći si. Nasilje nema samo negativan utjecaj na dobrobit obitelji i…
Ovaj Dan djeci nudi mogućnost postati protagonistima kroz trenutke molitve, prijateljstva i formacije, izjavio je kardinal José Tolentino de Mendonça, prefekt Dikasterija za kulturu i obrazovanje, koji i organizira Svjetski dan djece. Kako dati djeci glavnu ulogu i razviti kod njih osjećaj sigurnosti kroz svakodnevne aktivnosti u obitelji i vrtiću/školi?
Sigurnost je primarna potreba svakog djeteta. Djeca moraju imati osjećaj sigurnosti u okruženju u kome borave, bilo vrtić/škola, bilo obitelj. Svako naše djelovanje treba biti usmjereno na to da se djeca osjećaju sigurno i zaštićeno, a time i oni sami stvaraju pozitivnu sliku sebe samih, odnosno u…
Svjetski dan djece prigoda je i za podizanje svijesti o djeci koja su doživjela nasilje, zlostavljanje, iskorištavanje i diskriminaciju. Koliko je ova pojava raširena u bh. društvu, odnosno poštuju li se prava djeteta?
Budući da je nasilje nad djecom, kako u svijetu, tako i u BiH sve više prisutno, od presudne je važnosti svakim danom na različite načine podizati svijest o toj temi. Nasilje ima razarajući utjecaj na djecu. Čini mi se koliko god se podiže svijest o tom problemu, sve je veća ravnodušnost među ljudima smatrajući da će taj problem netko drugi riješiti. Svaki pojedinac u djetetovoj okolini je dužan i odgovoran djelovati na dječju patnju jer smo svjesni da se djeca ne mogu sama izboriti i pomoći si. Nasilje nema samo negativan utjecaj na dobrobit obitelji i zajednica, ono uništava srž društva. Zbog toga, mehanizme koji postoje za koordinaciju i praćenje dječjih prava u Bosni i Hercegovini treba ojačati i uskladiti njihovo funkcioniranje diljem zemlje kako bi se snažnije ostvarila prava sve djece u BiH i dala veća sloboda pojedincu da reagira na svako zlostavljanje, patnju djeteta osiguravajući mu siguran i bezbrižan život.
Djeca kroz igru spoznaju sebe i svijet u kome odrastaju. Koliko je igra važna za izgradnju djeteta i koje su joj prednosti?
Igra je spontani i prirodni način izražavanja i učenja. Djeca kroz igru uče, otkrivaju, istražuju, upoznaju svijet oko sebe, ali spoznaju i sama sebe. Roditelji danas često potiču i neprestano zabavljaju djecu što može biti jako stresno i iscrpljujuće za roditelja. Umjesto stalne motivacije i stvaranja igre i zabave, trebamo osigurati djeci pristup našem životu i obavljanju kućanskih poslova i aktivnosti koje imaju jako puno zabave i poticaja za jedno dijete. Djeci je naš svijet privlačan, i ako uključimo dijete u njega od najranije dobi, učeći ga strpljivo i bez odustajanja, stvaramo mu veoma dobro okruženje za igru u kojoj istražuje sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti, kao i svijet oko sebe, gradeći pozitivnu sliku o sebi samome. Igra je djetetu dragocjena zbog samog procesa igranja koji može ostvarivati i usmjeravati po vlastitoj želji, a uz to zadovoljava svoju potrebu za druženjem i ostvaruje pravo na sudjelovanje s drugima.
Igra je snaga koja dijete vodi u nova otkrića i viši stupanj razvoja. Zato su roditelji i svaka odgojno-obrazovna ustanova u kojoj dijete provodi većinu svog vremena dužni stvoriti dobro stimulativno okruženje u kome će dijete biti što više i pokretu, a znamo da je najbolji stimulans boravak u prirodi koji im omogućuje pregršt igre i pokreta koji je, prema dr. Ranku Rajoviću, ključan da razvoj mozga bude u skladu s fiziologijom.
Kako najbolje voditi dijete kako bi odraslo u dobra čovjeka?
Svi bismo mi željeli odgojiti djecu da postanu sretni, zadovoljni, ali i dobri ljudi, a kako voditi dijete do tog cilja? Mislim da je to pitanje svima nama svaki dan nad glavom i da bi svaki roditelj volio imati odgovor na njega. Smatram da prvo mi kao roditelji, ali i kao odgajatelji u odgojno-obrazovnoj ustanovi, svojim primjerom možemo naučiti dijete istinskim životnim vrijednostima, da nas ne ponese suvremeni svijet sa svojim izazovima, da uvažavamo i cijenimo svakoga pojedinca. Kada bismo se svi držali Isusovih zapovijedi ljubavi: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim“ te „Ljubi bližnjega svoga, kao sebe samoga“ i kada bismo svi djelovali prema njima, odgovor na ovo pitanje bi nam svima bio jasan.
U životu mojih roditelja su ljubav, zajedništvo, međusobno razumijevanje i pouzdanje u Boga bile iskonske vrijednosti življenja i u meni su upravo te vrijednosti duboko usađene, i na tim temeljima želim odgajati svoju djecu,
Izvor: ( tomislavcity.com / Mostarski.info )
