Damir Lenart napustio je Kutinu prije desetak godina sa suprugom i dvojicom sinova, u potrazi za boljim životom u Njemačkoj. Kao vozač kamiona brzo je pronašao posao, a zatim se zaposlio kao koordinator prijevoza u jednoj transportnoj tvrtki.
Na svoj 50. rođendan odlučio je dati otkaz, no uz ponos ističe da je svojim radom osigurao posao za 80 ljudi. “U toj sam firmi napravio puno toga dobroga. Puno ideja, puno inovacija koje su koristili. Zaposlio sam 80 ljudi u dogovoru sa šefom, koje sam izabrao i za koje sam vidio da ispunjavaju sve kriterije. To je moj tim. To su moji ljudi, imam tu empatiju prema ljudima, pomagao sam, pomažem i dalje. Moje srce ostaje tu. Ja bih najviše volio da jedan dan mogu raditi ovdje, a jedan dan u novoj firmi”, izjavio je.
Iako Nijemci obično ne otkrivaju detalje o svojim plaćama, Lenart je objasnio kako funkcionira obračun plaće u njegovoj tvrtki: “Kad odradiš cijeli mjesec, onda u našoj firmi znaju točno koliko si sati odradio, dnevnih, noćnih, jer ima neoporeziva noćna olakšica. U svim njemačkim firmama je tako da plaću za, recimo, osmi mjesec dobiješ pred kraj osmog mjeseca, zadnji dan ili dan-dva prije. Kod nas, zbog tih satnica i zbog te varijacije, prvo dobijemo 1000 eura. Svi dobijemo najprije 1000 eura i onda kad oni izračunaju za cijeli mjesec, isplaćuju ostatak”.
Lenart je na YouTube kanalu otkrio detalje o svojim plaćama tijekom ove godine. Najniža mu je neto plaća bila za svibanj – 2845,03 eura, dok je najviša 3841,83 eura, zabilježena u lipnju kad je stupila povišica. Prosječna isplaćena plaća, bez regresa, iznosila je 3255,46 eura.
Uz transparentnost oko plaća, otkrio je i način raspodjele mjesečnih troškova. “Koliki su moji troškovi za kuću? 333 eura, ajmo zaokružiti na 350 eura. Kako to može biti? Vrlo jednostavno. U kući živim ja, živi moja žena, ona radi, živi moj sin, on radi, živi njegova zaručnica, ona radi i Luka kojem mi još pomažemo jer ne radi puno radno vrijeme pa onda ima još i dječji doplatak. Mi mu pomažemo kao što smo pomagali drugima dok još nisu radili. Nas je pet u kući, pa moramo troškove podijeliti na pet. Ako sam ja platio sve troškove, kuću, režije, osiguranje, ovo-ono, onda mi kažu da mi nije ostalo ništa, ali ostala je cijela ženina plaća. Troškovi su 1750 eura sa svim mogućim i ne šparamo ni vodu ni struju. Svi troškovi su 1750 eura i to podijelite s pet i dobijete moj dio. Isto tako i hrana. Nas pet, svašta nešto se kupuje, pa hajmo reći 1000 eura. Netko će reći što toliko puno, ali to je, ajmo reći, 250 eura po osobi. Mogu li pojesti za 250 eura? Mogu, ali za 100 eura teško mogu proći, realno”, objasnio je.
Uz svojih 3000 eura koje on zarađuje, u kuću se dodatno slijevaju prihodi – stariji sin i njegova zaručnica zarađuju više od 2000 eura za svakoga, supruga oko 1500 eura, a mlađi sin oko 1000 eura. Tako mjesečni kućni primici dosežu barem 9500 eura. “S onim što Melita (supruga, op.a.) i ja zaradimo smo daleko iznad onoga o čemu bi mogli sanjati u Hrvatskoj. Naravno, netko je došao raditi za malo novca. Normalno da se vratio natrag. Jedan kolega je već dugo ovdje i uštedio je dovoljno novca. Gleda kako će nazad, jer je išao na taj sistem da je ostavio obitelj dolje, a on je ovdje štedio i sad je našparao dovoljno novca da se vrati i da nastavi raditi u Hrvatskoj. Sve je to ok. Zato ne volim kad hrvatska politika i hrvatski mediji izvještavaju u našem životu vani i gdje se svaka priča o tome da se pokaže kako to ovdje nije sjajno i bajno. Za nekoga je, za nekoga nije”, dodao je.
Nakon što su mu na YouTube kanalu dolazile kritike da lažno prikazuje život u Njemačkoj, Lenart je odlučio “crno na bijelo” pokazati svoje platne liste. Naglasio je da razlika u plaćama između vozača kamiona i koordinatora iznosi oko 300 eura te da je svakome od 80 ljudi kojima je pomogao zajamčeno da će imati barem 3500 eura. “Od 2019. godine, kad je došao prvi čovjek, do danas, kad ih je već 80, svakome sam garantirao da će imati barem 3500 eura. Ako žena radi mini-job i za jedno dijete 200, za dvoje 400 eura. Kako god okreneš, da si 1000 eura stan platio opet ima dovoljno. Njih 80 nisu bili ljudi bez posla. Oni su morali dati otkaz, spakirati kofere i doći u Njemačku. Oni su išli na povjerenje prema meni, jer su me vidjeli na kanalu. Nije to bila jedna budala. Sve su to bili vozači i došli su ovdje jer su mi vjerovali”, zaključio je.
Večernji.ba
