Jučer smo objavili Foto kritiku- Apel našega čitatelja o opasnim, velikim psima koji hodaju bez nadzora po novoizgrađenoj šetnici oko Buškog jezera, posebice ispod Grabovice, pa se šetači ne usude šetati, posebice s djecom.
Nakon ove objave uslijedili komentari – podrška Apelu ispod teksta, ali su na naš e-mail stigle i poruke, a na telefon pozivi više čitatelja, ne samo iz buškoblatskog kraja, nego i iz ostalih sela u duvanjskoj općini, a prvi poziv je stigao iz grada-Tomislavgrada:
“Dobro je da pišete o psima koji hodaju, trče, lutaju selima, bez vlasnika, povodca i nadzora, ali biste trebaju uvečer vidjeti koliko takvih pasa-ćukova ima na ulicama, kako vi često pišete, kraljevskog grada. Pitajte djecu i roditelje koji moraju uvečer pratiti djecu na trening, a po danu u školu, jer se boje pasa. Pokušajte uvečer pješke proći od šetnicom od Kablare do PC Baković, neće lako proći, pa se radije vratite i čekate dan. I to je kao normalno! E nije i nikada neće biti! Uvijek pomislim kako trebam podnijeti prijavu, ali protiv koga, protiv ćuke! A gazde nigdje?! Mislim da bi netko trebao intervenirati, neke općinske službe, policija, lovci ili tko već, stati ovome strahu na kraj!” rekla nam je ogorčena majka troje maloljetne djece iz Tomislavgrada, dodajući da ni jednom ćuki ne piše na njušci opasan ili bezopasan!
A iz buškoblatskog kraja uslijedile su poruke: “Napokon se netko usudio napisati protiv ovih ogromnih pasa po šetnici oko jezera, zbog čega se malo tko usudi šetati, pa se pitamo je li šetnica izgrađena za ljude ili pse? Kažu da su to turski pastirski psi-kangali, ali strašno izgledaju. Svaki put kad ih vidim, najčešće ispod Grabovice, kako idu za stadom ovaca, prođe me jeza i ma koliko mi se žurilo na posao, čekam dok zamaknu. A popodne, uvečer, da ne pričam, nitko se ne usudi šetati šetnicom pri zalasku sunca, jer se pojave iznenada, da ne govorim kako stresno djeluju na šetače, osobito djecu. Što je najžalosnije svi znaju čiji su psi, ali nitko ništa ne poduzima, radije se svi uklonimo, ne izlazimo navečer iz kuće, ali pitamo se do kada i zašto? Općinske službe, inspekcija ili tko već morali bi poduzeti nešto kako bi mi iz buškoblatskog kraja mogli mirno i bez straha šetati, inače nam šetnica i ne treba ako se njome ne može šetati”, poruka je gospođe iz Prisoje.
Ovo su samo dvije od poziva i poruka vezanih za probleme sa psima, ljubimcima, čuvarima stada ili lutalicama.
Pa evo, mi u ime njih apeliramo opet da se nešto poduzme, da ljudi slobodno hodaju, šetaju i danju i noću i po gradu i oko Buškog jezera, ali i u ostalim duvanjskim selima gdje su psi problem!!!
Naglašavaju kako nitko nije protiv životinja, posebice pasa, ali ako vrijede niki zakoni, pravila ponašanja za ljude, trebala bi vrijediti i za životinje, ili?!
NAPOMENA: Uskoro ćemo objaviti tekst o još nekim problemima buškoblatskog kraja, posebno Prisoja!
www.tomislavnews.com
