Ako vas put nanese livanjskim krajem vidjeti ćete da je svaka druga/treća kuća prazna, roletne spuštene, a stanovnici daleko u EU. Ako ste emotivniji stegnuti će vam se želudac od pogleda na ovaj lijepi, pusti kraj.
Žitelja je svakodnevno sve manje, mahom je tu starije stanovništvo, a djeca pohađaju neke škole u tuđini.
Situaciju najbolje oslikava podatak da je u osnovnoj školi u Livnu 2009./2010. bilo 2779 učenika, dok je u 2021./2022. svega 1491 učenik, što bi bilo 1288 učenika manje. Broj učenika se skoro pa prepolovio, podatci su koje smo dobili kada je u pitanju broj osnovaca u Livnu. Ako ćemo uzeti da je u razredu po 25 učenika, onda ćemo razumjeti da je u Livnu nestao 51 razred osnovaca.
Uz navedeno prirodni prirast je negativan, a broj umrlih uvelike nadmašuje broj rođenih.
Prema izvorima Katoličke Crkve, danas je u BiH oko 350.000 katolika, a 1991. godine bilo ih je oko 760.000. To jest, tijekom posljednjih 30 godina nestalo je više od polovice katolika a time i Hrvata, odnosno oko 54,6 posto.
I dok odgovornost za loš život često prebacujemo na druge, upravo je livanjski kraj sinonim iseljavanja Hrvata, koji su odavde mahom iselili, a na vlasti su godinama Hrvati, tj. HDZ BiH.
Iz međunarodne zajednice često su predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću i žiteljki tog kraja Borjani Krišto prstom upirali upravo u Livno.
“Tamo gdje su Hrvati u većini, poput Hercegovačko-neretvanske ili Livanjske županije, oni si mogu napraviti malu Kaliforniju. Tamo im nitko ne smeta, tamo nema puno Bošnjaka, nema Dodika, nema nikoga. Oni mogu tamo sve realizirati”, kazao je svojedobno Valentin Inzko dodavši da bi županije s hrvatskom većinom u Federaciji BiH mogle imati najbolje zdravstvo i najbolje škole, jer to nikome ne bi smetalo, no nemaju.
Što god rekli vladajući i njihovi strastveni medijski pratitelji u stopu, livanjski kraj je opustio iz egzistencijalnih tegoba i muka. A trbuh gladan za kruhom krulio je još i zbog nepravde, prvenstveno pri zapošljavanju, gdje je uvijek mjesta jednima i nekima.
Hercegovina.info
